Svetu misu predvodio je vlč. Dragan Jurić, najstariji unuk bračnog para Grubeša uz suslavlje svoga brata vlč. Branka Jurića. Druženje i slavlje je nastavljeno do dugo u noć uz diple i harmoniku, prenosi Nedjelja.ba.

Baka Ruža je rodom s Bara, Neretvica, a djed Tomislav s Liske. Davne 1962. Ruža i Tomislav sklopili su brak u crkvi Svetog Ilije Proroka u Solakovoj Kuli. Kako su još u ranom djetinjstvu ostali siročad, bez igdje ičega započeli su svoj život. Najprije su živjeli na Lisci, a potom u Prozoru, te su na koncu odselili u Slavoniju, gdje i danas žive žive u naselju Borinci kod Vinkovaca.  Nisu se bojali života i rodili su jedanaestero djece od kojih je dvoje umrlo kao novorođenčad.

To nije pokolebalo njihovu vjeru, nastavili su živjeti i boriti se sa svim nedaćama koje im je nosio život. Tomislav jer trbuhom za kruhom, kao i mnogi ljudi iz toga kraja, otišao u Njemačku gdje je bio dugih 25 godina. On se svojim radom u tuđini pobrinuo da obitelji ništa materijalno ne fali, dok je Ruža odgajala djecu i brinula o njima. Ranih 90-ih odselili su se u Slavoniju gdje su po četvrti put ispočetka stvarali svoj dom. Djeca su odrasla, osnivali svoje obitelji i razilazili se širom svijeta.

Kada su napokon stekli sve što se u životu može steći i imali priliku uživati u blagodatima života sa svojom djecom i unučadi pogodila ih je još jedna tužna nedaća, u 43. godini života preminuo im je najstariji sin Ivan, iza koga je ostalo šestero djece. Velika tuga i bol obuzela je cijelu obitelj, ali s čvrstom vjerom oni su prihvatili Božju volju i nastavili živjeti s punim pouzdanjem u Boga i Njegovu providnost.

Jedanaest godina poslije okupili su svoju djecu i unučad. Od dvoje siročadi nastala je velika obitelj te u svom kršćanskom braku dobili devetero djece od kojih im je Bog podario 27 unučadi i 4 praunučadi, a dvoje novih praunučadi je na putu.

Prema njihovu životu može se reći da su živjeli po geslu Gospodin mi je svjetlost i spasenje: Koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? (Ps 27).