Sv. Charles de Foucauld često je ponavljao kako ne može biti bogat dok je njegov Gospodin bio siromašan; obljubljen i drag svima dok je On bio prezren. Drugim riječima, nasljedovanje Krista je ili u potpunosti – odnosno autentično – ili ga nema. Naravno, ovdje je potrebno napraviti distinkciju između perfekcionizma i nasljedovanja, budući da sv. Mala Terezija svjedoči da su u njenom životu postojali dani u kojima je tek željela nasljedovati Gospodina.

U procesu nasljedovanja padovi su zaista sastavni dio. I to je u redu. Jedino što nije u redu je ne biti svjestan svojih padova i umišljati si da savršeno nasljedujemo Gospodina. Ipak, u tom procesu nasljedovanja olako zaboravljamo detalje; detalje koji su obilježili Gospodinov život, a tiču se svakoga od nas.

Nemamo drugi život nego ovaj koji imamo; nemamo drugu životnu situaciju nego ovu sadašnju i konkretnu; nemamo idealno, nego realno. Živimo u svijetu, ali nastojimo ne biti od svijeta. Ponavljam, nastojimo. U životu se tako susrećemo s raznim ljudima – s onima koji nam odgovaraju, ali i s onima koji nam ne odgovaraju. Točnije – ne samo da nam ne odgovaraju, već nam možda i nanose štetu.

Nije li se s time susreo i Gospodin? Nisu li i njega, Stvoritelja svijeta tlačili učeni i pobožni farizeji? Njega, koji je temelj svake pobožnosti? Nije li On, Gospodar svega bio podvrgnut sudu ustrašljivog Pilata? A opet, nije li svemu tome pristupao tiho, ponizno i dostojanstveno?

Tako promišljajući, trebali bi smo biti svjesni da svatko od nas ima svog Pilata. Trebali bi smo biti svjesni i toga da taj Pilat, kakav god i tko je, ne bi nad nama imao vlast da mu nije dana odozgor – baš kao što mu je Gospodin i rekao.

Jeli taj Pilat tvoj nadređeni? Možda, ne znam, uostalom – nije niti važno. Važno je biti svjestan toga da se ništa u životu ne događa slučajno. Važno je biti svjestan toga da je Gospodin taj koji vodi tvoj život. Važno je biti svjestan toga da, ako želiš nasljedovati Gospodina moraš biti spreman na sve ono kroz što je i on prošao.