Puno je prekrasnih detalja u priči o Bogojavljenju, no danas zajedno s vama želim razmišljati o transformaciji magova u mudrace. Naime, u grčkom izvorniku spominju se magovi koji se dolaze raspitivati u Jeruzalem o novorođenome kralju, a ne mudraci. No, tradicija ih prepoznaje kao mudrace. Upravo tu njihovu preobrazbu želim proći s vama.

Što su točno magovi, nije jasno. Možda su učeni ljudi, možda astronomi. Često ih se smatra i kraljevima, iako ih tekst ovoga odlomka ne naziva tako. No, ono što nam je ovdje izrazito važno jest činjenica da su pogani. Pozvani pogani. A do toga trenutka, samo su Židovi pronašli put do Betlehema. Detalj je to koji ne smijemo zanemariti jer je još jedan od pokazatelja da je evanđelje upućeno svim ljudima.

Tko je ili što je zvijezda u mojem životu preko koje me Bog pozvao ili me poziva? 

Te iste ljude Bog poziva i vodi uz pomoć zvijezde. Možemo tu na trenutak zastati i zapitati se: „Što bi bila zvijezda u mojem životu?“ Tko je ili što je zvijezda u mojem životu preko koje me Bog pozvao ili me poziva? Po nečemu ili nekome Bog poziva svakoga od nas; On stavlja zvijezdu na naše nebo. Ovi magovi slijedili su Božji poziv i započeli svoje putovanje do Isusa.

Nakon dolaska u Jeruzalem, zatekli su poprilično zbunjujuću i obeshrabrujuću situaciju. Vladajući kralj, Herod, ne zna ništa o rođenju toga novoga Kralja. Magovi su vjerojatno pretpostavili da će novorođeni kralj biti u srodstvu sa sadašnjim kraljem, pa ih je Herodovo iznenađenje možda zbunilo. I Herod se čini više nego iznenađen; djeluje ugroženo i uzrujano.

On tada poziva vjerske vođe kako bi dobio dodatne informacije o tom novom kralju. Otvaraju svete spise i magovi čuju za obećanog kralja. Ah, dakle, rođenje ovog kralja ima religijsko značenje! Kako zanimljivo! No čini se da ovi vjerski vođe nisu oduševljeni novorođenim Kraljem. Nakon što su im rekli lokaciju njegova rođenja, ne slijede ih. Nema veselja, nema sazivanja naroda da mu se kaže da je konačno rođen željeni kralj!

Nema veselja, nema sazivanja naroda da mu se kaže da je konačno rođen željeni kralj!

To je magovima sigurno izgledalo jako čudno. Možda su čak razmišljali o odustajanju od potrage. Uostalom, stvarni kralj nije znao ništa o rođenju tog novog kralja, a oni ljudi koji su znali za to činili su se prilično nezainteresiranima. Ali, ipak nisu odustali! Bogu hvala, kao i mnogi danas. I među nama je puno ljudi koji su pronašli put do Krista unatoč činjenici da su roditelji, svećenstvo i drugi koji su ih trebali dovesti do Isusa bili uspavani, neupućeni ili jednostavno lijeni. No Bog ponekad dopušta da naša vjera i poziv budu iskušani, ali oni koji ustraju do kraja bit će spašeni (usp. Mt 24,13).

Nakon susreta s Herodom, magovi kreću na put. I, gle, zvijezda koju su vidjeli kad je izlazila, sada je išla ispred njih, dok nije došla i zaustavila se nad mjestom gdje je bilo dijete. Bili su presretni ugledavši zvijezdu, a ušavši u kuću ugledali su dijete s Marijom, njegovom majkom. Pali su ničice i poklonili se. To je ispovijest vjere. Magovi očituju vjeru. Što znači da su na dobrom putu da postanu mudraci. I sada, zbog svoje vjere, odlučuju dati darove Novorođenome. Skupe darove. 

Dali su zlato, koje simbolizira svu našu imovinu. Polažući ovaj dar pred Isusa, oni govore, potičući nas: „Priznajem da je sve što imam tvoje. Sve svoje resurse i bogatstvo stavljam pod tvoju vlast i koristit ću ih samo prema tvojoj volji.“ Zatim su poklonili tamjan, koje je u Svetome pismu simbol molitve i obožavanja (npr. Ps 141). Polažući ovaj dar, obećaju, potičući i nas, da će se moliti i štovati Boga sve dane svogaživota, biti u Njegovoj svetoj kući svake nedjelje, odavati Mu hvalu i štovanje koje on zaslužuje, slušati Njegovu riječ i blagovati njegovo tijelo.

Polažući ovaj dar pred Isusa, kažemo: „Moj je život tvoj. Želim umrijeti da bi ti mogao živjeti svoj život u meni. Ti rasti, a ja ću se smanjivati. Iskoristi mene i moj život kako hoćeš.”

Naposljetku mu daruju i smirnu, što je čudan dar za dojenče, jer se smirna obično shvaća kao pogrebni melem. No ona predočava Isusovu smrt, ali simbolizira i našu vlastitu. Polažući ovaj dar pred Isusa, kažemo: „Moj je život tvoj. Želim umrijeti da bi ti mogao živjeti svoj život u meni. Ti rasti, a ja ću se smanjivati. Iskoristi mene i moj život kako hoćeš.”

Da, ova su tri dara vrlo simbolična. Dakle, sada mudraci, oni pokazuju više od poštovanja prema Isusu. Oni pokazuju plodove spasonosne vjere. A ako oni mogu dati ove darove, možemo i mi.

Na koncu nam evanđeoski odlomak kaže da su u snu bili upozoreni da se ne vraćaju Herodu, nego da odu u svoju zemlju drugim putem. Važan je to detalj njihova obraćenja – poslušnost. Nisu samo bili sretni, nisu samo sudjelovali u površnom štovanju, nisu samo zazivali, nego sada slušaju što im Bog govori. Promijenili su smjer. Odlučili su hodati ravnim i uskim putem koji vodi u život, a ne širokim putem koji vodi u prokletstvo. Odlučili su slušati Gospodina. I na taj način je njihova transformacija završila. Od magova su postali mudraci. 

A što je sa mnom? Jesam li mag ili mudrac? Jesam li spreman, nakon ove svete mise, u svoju se zemlju vratiti drugim putem?

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Božidara Nađa prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.