Tišina nije nešto što pripada redovnicima unutar zidina samostana. Tišina je potrebna svakome da bolje čuje i razumije što mu Bog govori, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Nužnost dana odmora, pokazuje kako ljudska priroda vapi za smirajem.

Horizont/ Keegan Houser/Pexels

Duša, baš kao i tijelo, ima potrebu za tišinom, koja je nužan uvjet za sabranost i kontemplaciju. Takva tišina također znači stvarni prestanak svih ometajućih prizora, zvukova, percepcija; ono kao dio svoje suštine pretpostavlja stvarnu fizičku tišinu u kojoj je potrebno prebivati nekoliko minuta dnevno, ili barem s vremena na vrijeme tijekom tjedna jer tišina je majka misli. Razgovarati znači izlagati nešto, te je za izlaganje potrebna unaprijed promišljena riječ, a za meditiranje je potrebna tišina.

Moram dakle šutjeti da bih mogao govoriti, ali šutjeti i da bih mogao slušati. Ako ja uvijek govorim, kako mogu čuti što drugi govore; iznad svega, kako mogu čuti Božji glas? Neće se truditi nadglasati moje vlastite riječi, niti graju života koju namjerno slijedim jer Njegov je tihi glas koji se čuje tek kad vihor prođe. Sada mi je od najveće važnosti čuti što Bog ima za reći, daleko važnije nego da On čuje što ja imam za reći. Mirne su vode koje uzburka i najmanji dašak vjetra, a samo tihe duše čuju i najmanji Božji šapat. Kakve su mi se divne prilike možda ukazale na putu, tamo gdje sam trebao poslušati savjet, mudrost, ljubav! No jer sam bio toliko uznemiren, nemiran, bučan, možda je Božja riječ prošla pokraj mene, oglušena metežom zemaljskih stvari. O Bože, nauči me kako prebivati u tišini i čuti Tvoj glas!