Traženje Boga mora biti više od pukog čekanja, piše Catholic Stand.  Čekanje mora biti aktivno! Međutim, ponekad nas to čekanje poziva da prijeđemo u dublji odnos s Bogom i taj bi odnos mogao biti prilično velik izazov dok ne izađemo s druge strane. Stalno nas zove dok nas približava k sebi. Ponekad bi nas to moglo dovesti u ovu “mračnu noć”.

Sv. Terezija od Isusa

Jednom sam pročitao knjigu Carla Carretta i u njegovim Pismima iz pustinje rekao je: “Bog se ne žuri zbog stvari; vrijeme je njegovo, a ne moje. A ja, malo stvorenje, čovjek, pozvan sam da se preobrazim u Boga dijeleći njegov život. A ono što me transformira je dobročinstvo koje mi On ulijeva u srce.

Božji putevi

Gospodin radi tajanstveno. Živimo u svijetu u kojem je sve trenutno i ako odgovore ne uspijemo pronaći, tražimo na Instagramu ili Twitteru. Odgovori moraju biti tamo. Ali za one odgovore koje toliko očajnički tražimo, treba vremena. Radimo i želimo biti bogati. Mi smo ‘dobri’ i trebali bismo doći do neba. Nije tako automatski. Ne mislim da život funkcionira tako lako i jasno, iako to naravno želimo.

Sjećam se da sam jednom prije rekao svom župniku da sam osjećao da me Bog zaboravio. S nevjericom mi se nasmiješio. Njegov jednostavan odgovor: “Daniele, nestao bi u trenutku kad bi te zaboravio.”

Više je suza prolivenih na uslišane molitve nego na neodgovorene.

U svojem očajavanju bio sam siguran da sam u pravu, ali nisam situaciju gledao Božjim očima već svojim ograničenjima. Bilo sam siguran da mi nije uslišao molitve, jer sam imao svoje kriterije kakav bi odgovor trebao biti i kako treba odgovoriti. Kako glupo! “Više je suza prolivenih na uslišane molitve nego na neodgovorene molitve”. Sveta Terezija Avilska.  Mudre riječi mudre žene i žene molitve. U ovom trenutku moramo uzeti zaviriti u svoje srce. Ovdje nas Gospodin susreće. Put je težak, ali to je cesta bogata ljepotom.

Šutnja je prvi Božji jezik.

Karmelićani koje posjećujem često mi kažu da bismo, ako uslišimo svoje molitve na način na koji očekujemo, sve uništili. Svijet reagira na ovaj način, ali mi kao katolici ne. Ne možemo jer se moramo pouzdati u ono što Bog želi za nas, a to je ono što zapravo želimo unutra. Ponekad, kad u molitvi doživimo pustoš, moramo gledati Krista u njegovoj agoniji u vrtu i kako je on patio.

Tišina/Unsplash

Ponekad uđemo u tu „mračnu noć“ i zasigurno to nije nešto u čemu uživamo. Ne mislim da je to nešto što bismo trebali jednostavno tolerirati ili podnijeti, ali možda, kao što kažu karmelićanke, trebamo udvostručiti svoju vjeru u Krista kad uđemo u to mračno razdoblje. Sigurno zna našu bol. Sveti Ivan od Križa, kojega se ne bih usudio pokušati razumjeti, rekao je, “U tamnoj noći duše svijetla teče Božja rijeka …… Šutnja je prvi Božji jezik.”

Ostali primjeri

Često razmišljam o tome koliko je tišina važna u našem životu i koliko nam nedostaje tišine. Ali, Bogu je potrebna ova šutnja da nas nauči, da nam pomogne razumjeti što tražimo i što On želi od nas. Mi imamo svoje vladare koji mjere kakav bi trebao biti naš život i što bi nas usrećilo. Polažemo očekivanja prema sebi, drugima, svom poslu i svom životu. Molimo za jasnoću u teškim situacijama, u potrazi za pozivom i u svojoj sreći, ali to ne možemo učiniti sami. Sveta Gemma Galgani bilo je još jedna svetica koja je proživjela tamnu noć. „Idemo k Isusu. Sasvim je sam i teško da itko misli na njega, jadni Isuse. ” Želimo ići k Njemu ili barem da On dođe k nama, ali to ne može biti onako kako želimo ili očekujemo.

Raspeti / Foto: Dario Zürchauer

Mogu zaključiti samo molitvom Majke Terezije.

Isuse, usliši moju molitvu. Ako Ti je ovo drago, ako Ti moja bol i patnja, moja tama i odvojenost daju kap utjehe, moj Isuse čini sa mnom kako želiš, koliko god želiš, bez ijednog pogleda na moje osjećaje i bol. Ja sam tvoja. Otisni na mojoj duši i životu patnje tvoga srca. (Majka Terezija iz Kalkute u pismu Isusu od Majke Tereze: Dođi, budi moje svjetlo).

Njezine riječi govore to bolje nego što ja mogu. Ta mračna noć koju su ti veliki sveci iskusili lekcije su za nas. Najljepše vrijeme u liturgiji Crkve za mene je uskrsno jutro kada se čita Evanđelje u vezi s povratkom Marije Magdalene u grob da traži Isusa. “Gdje je moj Gospodin?” zavapila je. Nije ovdje, uskrsnuo je. Sigurno je iskusila tu tamu, ali “Uskrsnuo je.” Obećao nam je i nikada neće izdati tu riječ. Nešto o čemu treba razmišljati tijekom korizme s pogledom prema Uskrsu.