“Tridesetih godina, u Americi je vladala privredna kriza. Inflacija je ljudima odnijela sve zalihe novaca i imanja. U mnogim domovima je zavladala glad. Starija gospođa, penzionerka, zamolila je u pismu svoju bolje stojeću sestru da joj pošalje koji dolar kako bi preživjela. Od svoje je sestre dobila neobičan odgovor. Umjesto pomoći, sestra joj je savjetovala da nešto od svoje sirotinje pokloni drugima pa će joj Bog uzvratiti stostruko. Primivši to pismo, sestra je pobješnjela od takve bigotske pobožnosti i doslovno shvaćene evanđeoske riječi. Razderala je pismo, ispekla posljednji kruh i sjela, tužna i očajna, da pojede zadnji zalogaj i umre. Uto je začula kucanje na vratima. Susjed ju je zamolio da mu dade kruha; upravo je bio došao s puta, gladan i prozebao, a u kući nisu imali ništa.
U svojoj je srdžbi na sestru, žena ga je htjela izbaciti van. No nešto ju je smirilo. Otišla je do stola, uzela svoj zadnji kruh i dala ga susjedu. Onda je sjela i sama sebi rekla: “Tako, sada ću umrijeti po receptu svoje sestre.”
Nije prošlo dugo i drugi je susjed pokucao na vrata. U naručju je nosio golemi kruh. Rekao je da zna kako su danas svi siromašni, te da joj je on kao susjed donio svoj dar. Žena se nasmiješila, zahvalila, i sa svjetlom u srcu promatrala taj izvanredni dar; onda se najela i legla. Sutradan je došao poštar i donio novac od neke tvrtke koja je dobro poslovala, a ova gospođa je bila njezin dioničar. Nije mogla vjerovati. Sjela je i počela plakati od sreće. Bila je dala svoj posljednji kruh, a sada je dobila toliko da će imati kruha za sljedećih mjesec dana.
Ipak evanđelje je istina. No ljudi često zaboravljaju na njega pa se blagoslov zaustavlja. […]
Tajna uspješnog života je u blagoslivljanju. Tajna radosti je u davanju. Tajna izvorne vjere je u životu za druge. Tajna stostrukog primanja je u odricanju. Bog se ne da nadmašiti. Na taj način oko nas raste prostor svjetla, zdravlja i mira. Tako svijet postaje bolji.”
(Za bolji svijet)