“U modernom svijetu svake godine više ljudi počini samoubojstvo nego što ih pogine u ratovima ili ubojstvima zajedno. Nepojmljivo je da danas imamo toliko ljudi koji su došli do točke kada misle da je odgovor prekinuti vlastiti život. Obećavam vam da to nikada nije odgovor. To je trajno rješenje za privremene probleme. Iako mi nikada ne želimo doći do toga, ponekad naši voljeni dođu do prijelomne točke patnje, boli i depresije da ne znaju za drugo rješenje i nemaju gdje drugdje otići. Na kraju se okrenu toj odluci za koju misle da je rješenje, ali nikada nije”, navodi na početku videa o. Chris Alar.

Spomenuo se svoje bake koja je živjela u emocionalnoj i fizičkoj boli. “Nažalost ja sam bio toliko zauzet svojim aktivnostima da jednostavno nisam provodio onoliko vremena s njom koliko sam trebao. Tragično, na Dan očeva 1993. moja baka je donjela tu strašnu odluku da si oduzme život. Moj otac ju je našao u njenom vlastitom domu i mogu samo zamisliti tu situaciju kada ju je pronašao”, svjedoči o. Alar te ističe: “Zaista me to pogodilo jer sam se osjećao kao da jednostavno nisam bio dobar unuk. Nisam učinio sve što sam trebao, a ono što je situaciju učinilo još gorom bio je njen sprovod. Ne sjećam se da sam molio za nju na sprovod. Sjećam se jedino da sam bio zabrinut za svoj posao, za svoju diplomu i za tadašnju djevojku. Bio sam sebičan i egocentričan, nisam shvaćao koliko je bilo važno da moje molitve budu uz nju.”

Godinama nakon sprovoda njegove bake, o. Alar pohađao je studije o Bibliji, počeo je dnevno moliti i na poticaj jednog svećenika otišao je na opću ispovijed. “Kako sam ispovijedao svoje grijehe osjećao sam kako mi je sve lakše. Ono što je zanimljivo, bila je to godina 2013. i te godine, deset godina od bakine smrti, ispovijedanjem sam došao do godine 1993. Rekao sam: Oče, ono što se dogodilo tada još uvijek me muči. Moja baka počinila je samoubojstvo i još uvijek me to muči. Nisam se ni pomolio za nju“, sjeća se o. Alar. Svećenik mu je rekao neka ode kući i neka moli Krunicu Božjeg milosrđa za spasenje duše njegove bake. Taj događaj je potpuno promijenio njegov život, a danas je i sam svećenik koji pomaže drugima pokajati se kako bi spasili vlastite i duše svojih bližnjih.

Svećenik ga je poslao neka moli Krunicu Božjeg milosrđa prema Dnevniku sv. Faustine Kowalske. Sv. Faustina je naime tvrdila da Bog, onima koji umiru, daje tri prilike za pokajanje. A s obzirom na to da je Bog svemoguć i sveznajući može to učini uvijek, neovisno o vremenu, jer biva neovisno o vremenu. Upravo zato o. Alar tvrdi kako uvijek možemo učiniti nešto za one koji su si oduzeli život. Možemo moliti za njih, možemo moliti Krunicu Božjeg milosrđa kako bi Bog te milosti primijenio na te osobe za koje molimo i kojima je ta milost najpotrebnija.