Teško djetinjstvo

Tim je kao dijete prošao mnoga teška iskustva. Majka ga je ostavila kao dijete od 3 godine. Taj je događaj opisao ovako: Nije me zagrlila. Nije me pozdravila. Ništa. Ni riječi. Žena odlazi. Nosi bijele čizme. Imam tri godine i moja me majka upravo privezala za električni stup uz seosku cestu koja nikamo ne vodi. Žandarmerija me našla rano ujutro. Bio sam potpuno premrzao i nasmrt prestrašen.

S druge strane, niti odnos s ocem daleko je bio od idealnog. Tim je to opisao ovako: Ja sam mu bio uspomena na izdanu ljubav, podsjećao sam ga na bračni neuspjeh, bio sam živi znak njegove grižnje savjesti. Njegov je otac sve više počeo piti, bio je nestabilan i nepredvidiv. Često ga je tukao, a jednom u tolikoj mjeri da je završio na bolničkom liječenju.

Dijete u bolnici i ustanovama

Iskustvo batina koje je dobio u tolikoj mjeri da je završio u bolnici opisao je ovako: Na mene se obrušuje uragan njegova nasilja. Od jednog šamara mi puca oko, slijedi jedan s lijeve strane glave koja je već puna hematoma. Jedan je šamar bio tako snažan da mi uho glasno puca. Dalje se više ničeg ne sjećam. Rođendan mi je. Imam pet godina, a otac mi je darovao 36 blještavih šamara i onda ugasio svjetlo. Dok sam bio u nesvijesti otac mi je spalio ruku, a čelo raščetvorio nožem.”

Imam tri godine i moja me majka upravo privezala za električni stup uz seosku cestu koja nikamo ne vodi. Žandarmerija me našla rano ujutro. Bio sam potpuno premrzao i nasmrt prestrašen.

Iduće čega se sjećao bilo je buđenje u bolnici. Jedan liječnik mi je objasnio da su mi noge bile toliko smrskane i da su ih morali sastavljati kao komadiće mozaika. Uz svu muku i patnju koju je do tada proživio, problem mu je predstavljala i činjenica da ga nitko nikada nije posjetio. Promatrao je kako drugoj djeci dolaze roditelji u posjetu, a njemu nitko.

Koliko je to bilo teško, mislim da najbolje prikazuje sljedeći opis: Jednoga dana moj prvi susjed, dječak imenom Tony, slavi rođendan i dobiva nekoliko darova. Uključujem svoju nevidljivu kameru kako ne bih izgubio ni trunčicu njegova uzbuđenja. Dječak žurno trga omot, a ukrasni papir pada na tlo. Jedan od tih papira pada pored mojeg kreveta. Diskretno ga podižem i skrivam ispod pidžame. Postajem kradljivac ukrasnog papira. Pužem sve do zahoda i zaključavam se dvaput. I tada – konačno – vidim papir koji sam sakrio u gornji dio pidžame i u slobodi ga promatram. Čarobno se sjaji.

Jedan liječnik mi je objasnio da su mi noge bile toliko smrskane i da su ih morali sastavljati kao komadiće mozaika.

Dodatan problem predstavljali su liječnici koji su ga tretirali kao psihički bolesnu osobu, sve dok nije susreo liječnika koji je ustvrdio da je Tim sasvim zdrav mladić koji je doživio i preživio mnoge poteškoće.

Tim je jedno vrijeme bio i u popravnom domu. Pobjegao je i započeo živjeti na ulici. Posve sam i izranjen, na njega se ponovno sručila ljudska izopačenost. Sa 12 godina bio je silovan. Na ulici je susreo nekog čovjeka koji ga je odveo u kutak u kojem mu je zaprijetio imajući pri tome pištolj uperen u sljepoočnicu.

Iskustvo ljubavi

Mislim da smo do sada uspjeli shvatiti težinu onoga sa čime se suočavao Tim tijekom svoga odrastanja. Iako postoji još mnogo toga bolnoga što nisam ovdje naveo, volio bih istaknuti i to kako je uspio oprostiti svojim tlačiteljima i zaživjeti punim plućima.

Dok sam bio u nesvijesti otac mi je spalio ruku, a čelo raščetvorio nožem.

Vjeru je upoznao preko svećenika koji od njega nije odustajao te uz zajednicu Arka. Kako je upoznao svoju buduću ženu? O tome je posvjedočio ovako: Martine poznajem već tri godine. Godinu i pol molim na nakanu da nađe dobra frajera koji će biti muškarac njezina života. Nikada se nisam usudio pomislit, čak ni na stotinku sekunde, da bih taj muškarac mogao biti ja. Ona u svakom smislu riječi pripada višoj klasi. Nedostižna je za momke moje vrste. Dijeli nas provalija.

Tim je danas muškarac od 65 godina i ima tri kćeri. Svjedoči da svaki puta kada čuje riječ “tata” osjeća kako ozdravlja. Čak je uspio i oprostiti svom ocu. Kako? Tako što ga je unatoč svemu pokušao razumjeti: Moj otac nije imao sreću da nađe ženu kao što je moja niti prijatelje kakve sam ja našao. Često sam si postavljao pitanje: Zašto? Sigurno je pokušavao pobjeći od grižnje savjesti zbog groznih uspomena na vlastitu nevrijednost. Pokušavao je popraviti što se dalo time što je bio pravedan i dobar otac svojoj drugoj djeci. Sebe je sudio strogo i skrupulozno.

Mislim da od Tima možemo naučiti mnogo toga. Naravno, samo ako želimo. Tim je poželio živjeti drugačije “unatoč svemu”. Nije dopustio da ga obuzme tama, koliko god ona bila mračna.