Piše: Marta Marinović

Ovu obitelj, samim time i cijelu zajednicu „Josipove“ krasi njihovo djelo ljubavi posvajanja djece.

Iz Nacionalnog svetišta sv. Josipa donosimo priču o posebnoj ljubavi, o posebnom rođenju, o posebnoj djeci koja su divna Božja voljena djeca.

Ivona Šikman:

Nakon što smo postali sretna i blagoslovljena tročlana obitelj posvojivši našeg 1,5 godišnjeg sina, u meni je titrala silna želja da zahvalim Gospodinu što nas je na tako čudesan način darovao. Suprugu i meni je Gospodin ubrzo jasno prozborio kako naša priča o posvajanju traži da je se čuje, te smo svjedočeći dobivali razne upite o procesu posvajanja, kako i gdje krenuti te na taj način ohrabrivali one kojima je svaka informacija bila bitna.

Obitelj Šikman / Foto: Danijel Pavlina

Dopisujući se s nekoliko majki posvojiteljica ili onih koji tek razmišljaju o posvojenju krajem 2019. godine u meni se stvorio poticaj da se okupimo, zasada u Whatsapp grupi, da pružamo jedna drugoj odgovore na sva silna pitanja i situacije koje prolazimo. Na početku nas je bilo četiri, a sada nas je pedeset i četiri žene.

Zar nije ovo divan primjer „umnožavanja kruhova”?

Čemu služimo? Prvenstveno, povezivanju nas majka posvojiteljica, koje dijelimo svoju svakidašnjicu, ohrabrujemo se, sudjelujemo u trenucima radosti i u trenucima boli, ponekad težine koju taj drugi način roditeljstva sa sobom nosi. U većini situacija shvatile smo da je to jedina podrška koja nam je uvijek dostupna.

Osim majki posvojiteljica, u grupi su i žene koje su potencijalni posvojitelji i čekaju svoj blagoslovljeni poziv, kao i one žene koje tek razmišljaju o posvojenju te kroz naša iskustva svoja promišljanja produbljuju. Naravno, i muževi su tu prisutni, ne konkretno kao članovi u grupi, ali da kao tihi slušači.

Jedan od ciljeva nam je i povezati našu djecu, da se oni jednog dana međusobno sastaju, komuniciraju, upravo iz razloga da shvate koliko su vrijedni, dragocjeni, da nisu usamljeni u društvu, da se u svojim emocionalnim lunaparkovima imaju s kime voziti, da imaju pravu osobu koja će ih razumjeti, ponekad čak bolje od roditelja, neke svoje osjećaje objasniti.

Obitelj Šikman / Foto: Danijel Pavlina

Velika nam je želja, za koju molimo i postimo, osnovati udrugu za posvojiteljsku zajednicu u kojoj će budući posvojitelji moći na jednom mjestu saznati sve potrebno, od početnih koraka pri postupku posvojenja, raznih administrativnih pitanja koji se i nakon posvojenja rješavaju, o reakcijama okoline, do okupljenih stručnjaka koji će pružati stručnu potrebnu pomoć kada dijete dođe u obitelj.

Ideja nam je i provođenje radionica u kojima bi se kroz socio-emocionalne aktivnosti i igre radilo na osnaživanju njihovih emocionalnih stanja.

Organiziranje ljetnih kampova s programom za roditelje i djecu, ali ponajviše u svrhu osvješćivanja vrijednosti za djecu, onog sveprisutnog osjećaja pripadnosti kroz uvijek omiljenu igru, sport, zajedničke aktivnosti djece i roditelja, i naravno, molitvu.

„Josipove” su zajednica koja želi svojom djelatnom ljubavlju poručiti:

– kako posvajanje ne rade sveci, kako to nije samo dobro djelo, nego velika želja za roditeljstvom

– kako bez obzira na to što mi želimo ili ne želimo, na kraju se pojavi ono dijete koje odabere nas, jer je Bog baš to dijete za nas stvarao

– što god više upoznajemo našu djecu, vidimo da su stvoreni za nas, po karakteru, po željama, uklapaju se u sliku naše šire obitelji

– odgajamo ih u prihvaćanju svoje stvarnosti i u svijesti da se biološki roditelji nisu znali brinuti za njih i posljedica je da su došli kod nas, Bog je odlučio da smo mi roditelji koji njima trebaju, a sam odnos se gradi ustrajno, strpljivo, u stalnom usmjeravanju na dobro

– roditelji posvojitelji su oni koji spoznaju da čitav naš život, sve što smo prošli, kao krunu ima čin dolaska djeteta u obitelj, kad shvatimo da sva iskustva koja smo doživjeli osobno, s roditeljima, preko prijatelja ustvari su nas pripremali za naše dijete

– ne postoji razlog, nama ljudima jasan, zašto neki posvoje djecu u kraćem roku, dok nekima taj dolazak djeteta u obitelj traje duže. Odgovor na to postoji u nebesima, ali nije razlog za tugu i žal, već poticaj za prihvaćanje i mirenje, za svijest koliko Otac ima pouzdanja u naše snage

Često nas znaju pitati: „Kako ste se odlučili na posvajanje?”

Odgovor srca je : „Trebalo je vremena, bilo je teško proći sav taj vrtlog emocija, ali imali smo pomoć, jednog tihog, nenametljivog sveca koji nam je pružao sigurnost te nas vodio putem vjere, poučavao kako i u najvećoj tami pronaći svjetlo i spokoj. Naša grupa nosi najljepše ime, nosi ime sveca koji je bio prvi posvojitelj!

Sveti Josipe, hvala ti što štitiš naše obitelji i što si nam sa svojom zaručnicom Marijom pokazao kako roditi Isusa u našim srcima i domovima!”

Zajednica „Josipove“ trenutno broji 54 žena, neka žene su posvojile djecu, neke još čekaju posvojenje, a neke tek razmišljaju o posvojenju djece.