Donosimo svjedočanstva triju moliteljica u korizmenoj Inicijativi „40 dana za život“ koja se ove godine održava od 2. ožujka do 10. travnja u 35 hrvatskih gradova, na 37 mjesta bdjenja.
“Ni najljepše riječi ne mogu izreći onu radost u ovoj našoj kampanji za spašene dječje živote. Kad sam čula prvi put za inicijativu ’40 dana za život’, odmah sam se uključila u Zaboku i dolazila revno i s puno žara da Duh Sveti prožme srca trudnicama da budu otvorene za život, a ne za pobačaj. Još više sam potaknuta da svjedočim jer sam i sama mogla biti pobačena. Kad je moja majka koju sam jako voljela zatrudnjela, najprije me je htjela pobaciti. A onda joj je dragi Bog progovorio u snu. Moja mama sanjala je svoga brata koji je umro mlad, s 26 godina. U tom snu brat je držao za ruku malo dijete crne kosice, kakva sam ja bila kad me mama rodila. Rekao je mojoj majci koja me htjela pobaciti: ‘Uzmi, to je tvoje! Idi sad!’ I jako mahnuo rukom. Moja mama se trgnula iz sna i rekla: ‘Ne, nipošto neću to uraditi.’ I odlučila se za život! Moje bdjenje za nerođene dalo mi je još veću vjeru, radost, smirenost, nadu i druženje i upoznavanje s dragim moliteljima. Najljepše mi bilo kad smo zajedno naglas molili, a pogotovo i muškarci te ostali povezani u molitvi. Posebno su me zadivili molitelji iz Oroslavja, Stubičkih Toplica i Gornje Stubice koji su došli s cijelim obiteljima, tate i mame s djecom i bakama. Predivno za vidjeti i doživjeti. Pogledaj dječje oči i vidjet ćeš Boga.”
Marija B.
“Ja želim posvjedočiti da mi je ovo iskustvo molitve na otvorenom bilo predivno. Što sam više molila sa svojom obitelji za tuđu, tj. nerođenu djecu, to je više milosti Bog izlijevao na moju djecu! Tako sam bila ponosna na svoju obitelj što sa mnom stoje i javno svjedoče i slave Boga! Predivno i milostivo vrijeme i nadam se da ću dolaziti sa svojom djecom i mužem i ubuduće kad god budemo mogli. Bože, hvala Ti.”
Ljiljana G.
“Želim ovdje s vama podijeliti svoje iskustvo molitve za nerođene u sklopu inicijative ’40 dana za život’. Možda još neki od vas nisu imali prilike moliti s nama i možda strepite kako bi to moglo biti, s obzirom na vremenske uvjete ili okolinu, zato vam ovo želim ispričati. Bogu hvala, imala sam prilike moliti vani pod raznim vremenskim uvjetima, od sunca i kiše do snijega i velikog minusa. Neću lagati, nije bilo uvijek lako, ali ti sati i dani bili su jako milosni za mene. Posebno pamtim jednu hladnu jesensku kampanju kad nas je na mjestu bdjenja bilo sedmero, vani hladno, nisi se mogao bolje i više obući, a bilo je sve hladnije. Mi stojimo i molimo, a broj ljudi ne da se ne smanjuje, nego se povećava. I htio bi otići, ali ti srce ne da i moliš dalje. I onda se nađe dobra duša koja svim moliteljima donese čaj da se ne smrznu do kraja. I više nije bitno što je sve hladnije i što neki prolaznici čudno gledaju. Ti znaš zašto si tu, znaš da moliš za svog malog brata koji možda neće ugledati svjetlo dana, moliš za svoju budućnost i svoj narod kojem je dosta prolivene nevine krvi. Još mi je sad srce puno kad se toga sjetim, i mogu vam reći da je vrijedilo i da vrijedi svake žrtve.”
Petra H.