U njegovim je očima bilo sjaja kakvoga prije nisam vidjela! Gospa ga je vratila u život. Vratila je naš brak u život donoseći naše očajničke potrebe svojemu Sinu. Ne mogu dovoljno preporučiti snagu krunice i posvete Isusu po Mariji!
Moj suprug i ja išli smo na bračno savjetovanje u savjetovalište u našoj biskupiji. Potrebno nam je bilo uključiti i “treću stranu” u razgovor. Razgovarali smo o stvarima o kojima nikad nismo do tada u našem braku. To nam je mnogo pomoglo, ali između nas dvoje i dalje je bio zid, piše Elaine Sinnott za portal Catholic Mom.
Savjetnik je pitao mog supruga zašto čini neke stvari, a on je na to odmahnuo glavom i rekao: “Ne znam.” U devet godina našega braka istinski mi se povjerio možda dva ili tri puta. Između nas je bilo veoma malo emocionalne bliskosti. Upravo sam za emocionalnu bliskost molila četiri godine. Znala sam da postoji i nešto više, ali nisam imala pojma što. Samo je on to znao.
Razvezani čvor
Nisam mogla sama. Zamolila sam nekoliko bliskih prijateljica zamolila da mole za moj brak, a jedna mi je prijateljica ponudila da sa mnom moli devetnicu Gospi koja razvezuje čvorove. Devetnice su do tada bile nešto što ja inače nikada ne dovršim. Stvarno se borim s time. No ovoga sam puta bila odlučna i imala sam nadu. Prijateljica mi je poslala poveznicu za devetnicu, i počele smo moliti sutradan. Ustrajno sam je molila svakoga dana, kada god bih imala koju minutu za sebe u kući s petero djece, što je obično bilo moguće samo u kupaonici.
Marija, Majka koju sam zazvala u očaju, uzela je naš brak u svoje majčinske ruke pune ljubavi i razvezala najveći čvor u našim životima.
Točno tjedan dana nakon što je devetnica bila dovršena, konačno sam otkrila čvor u svojemu braku. Marija, Majka koju sam zazvala u očaju, uzela je naš brak u svoje majčinske ruke pune ljubavi i razvezala najveći čvor u našim životima. Bio je to čvor kojega nisam bila do kraja svjesna, i nisam shvaćala da je moj muž time zarobljen. Iako je taj čvor bio jedna od najbolnijih stvari koje sam morala proći, veoma sam brzo bila svjesna njezine prisutnosti sa mnom dok sam plakala. Nebo nam je mnogo bliže nego što shvaćamo.
Gotovo sam odmah znala da je upravo Marija pomogla rasvijetliti ovu stvar, i stalno sam to imala pred očima. Ona je bila tako puna ljubavi, tako blaga, tako brižna. Znala sam da je uza me i da me grli, svoju kćer, dok sam danima plakala. U tim trenucima bila sam veoma ljuta, ali još više od toga sam bila ustrajna u odluci da ću moliti za njega i boriti se za njega. To je mogla učiniti samo milost Božja.
U tim trenucima bila sam veoma ljuta, ali još više od toga sam bila ustrajna u odluci da ću moliti za njega i boriti se za njega.
Toga poslijepodneva, dok je dvoje najmlađe djece spavalo, ležala sam u krevetu, plakala i molila krunicu. Kod gotovo svakoga zrnca molila sam Blaženu Majku za zagovor i govorila: “Samo želim istinu. Mogu krenuti naprijed ako mi kaže istinu.”
Najveće čudo u mojemu životu
Kasnije te večeri moja je svekrva na moju molbu došla u našu kuću pričuvati djecu kako bismo se moj suprug i ja mogli odvesti nekamo i razgovarati nasamo čim je on došao kući s posla.
Kada je stigao kući, pošli smo na parkiralište obližnje katoličke crkve da razgovaramo. Stali smo na parkirnome mjestu, a ja sam ugasila auto, okrenula se k mužu i upitala ga: “Želiš li ti još biti sa mnom?”
On se rasplakao. Otvorile su se sve brane, i ja sam konačno znala tko je on. Prvi put u devet godina našega braka osjetila sam da sam konačno njegova i da se on napokon otvara preda mnom. Također sam shvatila s kakvim se mukama borio. Mislio je da bi meni i našoj djeci bilo bolje bez njega. Nikada nisam u nečijim očima vidjela takav strah kakav sam toga dana vidjela u njegovima.
Nikada nisam u nečijim očima vidjela takav strah kakav sam toga dana vidjela u njegovima.
Više nije bilo tajni. Sve je konačno bilo razotkriveno. Nakon što se sutradan vratio kući s posla i sjeo večerati, rekao je nešto što neću nikada zaboraviti: “Danas sam se konačno osjetio slobodnim.”
Preobilne milosti
Nakon onoga našega razgovora, počele su se događati stvari za koje sam godinama molila. Odjednom je bio prepun privrženosti prema meni. Mogla sam ga vrlo jednostavno pitati muči li se s nečime, a on je bio posve iskren o svemu. U njegovim je očima bilo sjaja kakvoga prije nisam vidjela! Gospa ga je vratila u život. Vratila je naš brak u život donoseći naše očajničke potrebe svojemu Sinu. Ne mogu dovoljno preporučiti snagu krunice i posvete Isusu po Mariji!
U njegovim je očima bilo sjaja kakvoga prije nisam vidjela! Gospa ga je vratila u život.
Dva mjeseca je prošlo, i još je tako. Privrženost, otvorenost, osmijesi, sjaj u njegovim očima (koji je postao još jači!). Drage moje mame i supruge, nikada, nikada nemojte očajavati! Nikada, nikada ne prestajte moliti. Uvijek, uvijek molite krunicu. Uvijek postoji nada.