Očinstvo mijenja povijest. U Evanđelju po Mateju, na mjestu gdje se spominje „Abraham kao otac Izakov, i Izak kao Jakovljev otac, te Jakov kao otac Judin i njegova braća…“, četrdeset i dva oca spomenuta su i vode do Josipa, Isusovog hranitelja i Marijinog zaručnika. Prema riječima sv. Ivana Pavla II., očinstvo je bitno za procvat svijeta.

Svi muškarci na neki su način pozvani na očinstvo. Biti majka i otac znači biti sličan Bogu. O tome ne pišu novine, ali to je istina o ljubavi. Postati otac i majka čini nas sličnima Bogu… pozvani ste podsjetiti svakoga krštenika, iako na različiti način, na njegovo poslanje biti otac ili majka. Očinstvo, baš kao i muževnost, nikada nije bila široko raspravljana tema među filozofima, možda jer je oduvijek bila pretpostavljana i samorazumljiva, no danas to više nije tako. U svojoj knjizi Prijeći prag nade sv. Ivan Pavao II. piše o napadu na očinstvo u modernome društvu „U ovome je istinski ključ za tumačenje stvarnosti… istočni grijeh, dakle, pokušava ukinuti očinstvo.“ Veliki papa obitelji ukazuje na praroditeljsku neposlušnost koja ih je mnogo stajala, i našu izvornu nevinost i slobodu tjelesne smrti, te u istočnu grijehu vidimo praiskonsku pobunu protiv Božjega očinstva, želju da se očinstvo kao takvo ukloni.

Osnovni neprijateljev plan je maknuti naš oslonac s Boga, dobroga Oca. Kako bi to postigao, Sotonina je osnovna strategija naštetiti i ukinuti ljudsko očinstvo u čovjeku i odnosu, u kojemu svatko od nas traži kakvo bi Božje očinstvo moglo biti.

Današnji napad na očinstvo, a samim time i na majčinstvo, isprepleteno je te strašno razarajuće. 41 % djece rođeno je u izvanbračnim zajednicama, što je povećanje od 700 % od 1950-ih godina kad je rođenje izvan braka bilo oko 6 %, stoji u pobudnici biskupa Thomas J. Olmsteda Into the breach. 

Ova djeca ne odrastaju bez oca zbog velikoga fizičkog sukoba koji odnosi mnoge živote, poput Drugoga svjetskog rata, već više zbog očeva koji napuštaju svoju obitelj i taj se trend masovno povećava.  Katolički muškarci također pridonose ovomu skandalu koji uništava dječje srce te svojim postupcima mnoge žene zbog njih žive poput udovica. Bol dječjega srca tada vapije u Nebo. „Ne prezire jauk siročeta ni udovice kad izlijeva svoj bol… molitva poniznog prodire kroz oblake i on nema mira dok ona ne dođe do Boga i ne popušta dok ga Svevišnji ne pogleda, pravedno ne presudi i pravdu ne uspostavi“ (Sirah 35:14,18). Zašto udovice i siročad vapiju? Zato što su izgubili svoje zaštitnike i skrbnike! To je neprirodan nedostatak onoga koji je od Boga pozvan da osigura jedinstven razvoj svih članova obitelji. Upravo zbog ovoga gubitka, praznina uzrokovanih muškarčevim nedostatkom, uvijek imamo prirodno, tradicionalno nedostatak očeva.

Danas je lako vidjeti očeve koji u strahu od očinstva bježe u potrazi za vlastitim željama. Dijete je tada prisiljeno upitati gdje mu je tata i to predstavlja napad na dječje srce i njegovo razumijevanje svijeta, ljubavi i Nebeskog oca. Jedini odgovor koji tada može dobiti jest “Tata nas je napustio” ili “Ne znam”.

Foto: Victoria Borodinova / Pexels

Postoje oni, u našoj kulturi danas, koji ne žele da se nedostatak očeva u društvu prikazuje kao neprirodna ili žalosna činjenica.  Nemojte se dati zavarati od onih koji nastoje izbrisati sve razlike između majki i očeva, ignorirajući komplementarnost koja je sastavni dio same kreacije.

Muškarci, naša prisutnost i misija u obitelji je nezamjenjiva! Istupite te nježno i strpljivo preuzmite svoju bogomdanu ulogu zaštitnika, skrbnika i duhovnoga vođe svojega doma.

Očeva uloga duhovnoga vođe obitelji nikada se ne bi trebala razumjeti kao dominacija nad drugima, već kao ljubavlju vođeno vodstvo i nježna briga za svoje voljene. Vaše i moje očinstvo, na skriven, ponizan način odražava nesavršeno, ali sigurno Božje očinstvo: da budemo oci onima koje nam je Gospodin povjerio.

Foto: Tatiana Syrikova / Pexels

Što znači „otac“? U razmišljanju o očinstvu, papa Franjo objašnjava: „Kada čovjek nema želju za očinstvom, nešto nedostaje u njemu. Nešto je pogrješno. Svi mi, da bismo postojali, postali zreli, trebamo osjetiti radost očinstva: čak i oni koji su u celibatu. Očinstvo je davanje života drugima, davanje života, davanje života.“ Zbog toga je očinstvo, bilo u braku ili posvećenom životu, apsolutno bitno muškarcu kako bi živio ispunjen i smislen život. Govorimo o crkvenim ocima, pustinjskim ocima, Svetomu ocu i, valjano, našim svećenicima kao „Oče“.

Foto: Josh-Willink / Pexels

Da bi u potpunosti živjeli, svi muškarci moraju biti očevi i živjeti vlastito očinstvo! Ne možemo „postati poput Boga“, sinovi i braćo moja, bez ovoga razumijevanja i pokreta srca nakon čega slijedi odlučna akcija. Ako ne prigrlite bračni i očinski Božji poziv koji je On planirao za vas, zapet ćete u nemoći „sjemena“ koje odbija umrijeti i odbija dati život. Nemojte živjeti tako polovično! Pitanje za svakoga muškarca nije „Jesam li pozvan biti otac?“, nego radije: „Kakav sam to otac pozvan biti?“