Evanđelje

Danas nastavljamo u dijelu Evanđelja svetog Luke koji izvještava o Isusovom naučavanju na početku Njegove javne službe. T Ponavljaju mnogo od onoga što je Isus poučavao u Propovijedi na gori u Mateju 5-7.

Ako je naš vid tako dobar u otkrivanju ovih negativnosti kod drugih, zašto ih ne vidimo i u sebi?

Nakon što je svojim učenicima dao strogo upozorenje da ne osuđuju druge (vidi Lk 6,37-38), Isus je rekao svojim učenicima prispodobu: ‘Može li slijepac voditi slijepca?’

Ovim pitanjima Isus nam pomaže razumjeti koliko lako i brzo nalazimo zamjerke kod drugih. Možemo u tren oka izdvojiti njihove grijehe, njihove propuste i nedostatke, njihovu sljepoću. Ako je naš vid tako dobar u otkrivanju ovih stvari, zašto ih ne vidimo u sebi? Jedini odgovor na to mora biti da ih ne tražimo. Zašto, pita se Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Nevjerojatno nam je lako ostati usredotočen na druge, jer nas to ništa ne košta. Možemo brzo prosuđivati, ogovarati, objavljivati ​​članke i vlastito hvaljenje na društvenim mrežama, čitati svaki sočan, skandalozan naslov, a da nam nikad ne bude neugodno. Ne moramo mijenjati sebe, suočiti se sa samim sobom ili osjećati vlastiti nedostatak istinske pravednosti.

Imajte na umu da Isus pretpostavlja da svi imamo iverje u vlastitim očima.

“Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.” (Lk 6,39-45) Ovdje nas On poziva na radikalno samoispitivanje. Zaista nije naš posao inventurirati greške drugih, zar ne? Tko nas je za to odredio? Kako reagiramo kada nam drugi to rade? Ima li to sretan ishod?

Imajte na umu da Isus pretpostavlja da svi imamo iverje u vlastitim očima. Ono što nas pretvara u licemjere je naše odbijanje da to priznamo ili da obavimo posao koji je potreban za njihovo uklanjanje. Imajte također na umu da On ne kaže da imamo iverje u očima, kao što to čine naša braća. Imamo grede. Očigledno, nismo toliko pravedni kao što smo mislili da jesmo.

Nije čudo što nam Crkva daje ovo Evanđelje posljednje nedjelje prije početka korizme.

Naš prvi korak iz ovog problema je ispitati svoja srca. Nije ni čudo što nam Crkva daje ovo Evanđelje posljednje nedjelje prije početka korizme. Jasno je da nam je svima potrebno ovo vrijeme razmišljanja i reformi. Isus nam kaže da trebamo dobra srca: “Dobar čovjek iz zalihe dobrote u srcu rađa dobro.” Naš je posao obratiti pozornost na sve što nas Isus uči o dobrim srcima – Sveto pismo i tradicija Crkve dobro su opremljeni, božanski nadahnuti, da učine upravo to za nas. Zatim iskreno otvaramo svoja srca da nas Duh Sveti ispravi, očisti i ponovno uredi. Ovo će nas sigurno još dugo zaokupljati. Kad se tome prepustimo, hoćemo li imati vremena ili energije primijetiti iverje u očima naše braće? Kad uočimo mrtvu težinu vlastitog ponosa, samoljublja, mlakosti ili ometanja, hoće li se propusti drugih činiti malim u usporedbi s tim? Isus sugerira da bi trebali.

Gospodine Isuse, molim te podsjeti me da kad vidim nedostatak u svome bratu, moj prvi odgovor treba biti da ga potražim u sebi i priznam svoju potrebu za oproštenjem i čišćenjem.

Prvo čitanje

U ovoj mudroj literaturi iz Starog zavjeta, autor nam daje temeljne upute koje će nam pomoći da čuvamo svoja srca i djelovanje koje oni proizvode: „Obradu voćke očituje njezin plod: tako i riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje.” To je upravo istina o kojoj se Isus obraća u Evanđelju. Ako s naših usana neprestano izviru riječi prosuđivanja, kritike, cinizma, skepticizma i pronalaženja grešaka, što nam to govori o “nagnutosti našeg uma”? Je li “savijen” u krivom smjeru?

Naše riječi otkrivaju ono što je u našim srcima.

Zato nas autor upozorava: “Nikoga ne hvalite prije nego što progovori, jer se tada ljudi ispituju.” Ako neprestano brbljamo o greškama drugih – političara, crkvenih vođa, susjeda, suradnika, članova obitelji – jesmo li postali mekinje u situ? (Sir 27,4-7)

Oče nebeski, hvala Ti za ovu mudrost iz Tvoga svetog pisma. Pomozi mi da to shvatim dovoljno ozbiljno da to uistinu i živim.

Psalam

Psalmist s ljubavlju opisuje dobar plod koji će dobro srce uroditi u životu pravednika – onih koji dragovoljno daju Bogu što mu pripada (ljubav, štovanje, poslušnost), a bližnjima što pripada (ista ljubav kojom ljubimo sebe). Prvi znakovi dobro zbrinutog srca su da ono naviješta Božju dobrotu “u zoru” i Njegovu vjernost “cijele noći”. Drugim riječima, pravednici žive sve dane svog života – od jutra do mraka – u prisutnosti Gospodnjoj.

Oni koji su “usađeni u Domu Gospodnjem” – to jest, oni koji ga štuju na način na koji nam je dao, koji slušaju zapovijedi koje nam je objavio, koji se izjašnjavaju kao Njegov narod svim svojim umom i snagom — „procvjetat će na dvorima Boga našega“. Njihova je svijetla vječnost, prebivaju u Njegovoj prisutnosti.

Pravedni “daju plod čak i u starosti… objavljujući kako je pravedan Gospodin… u kome nema zla.” Nema ništa ljepše u ovom životu nego poznavati one iz Božjeg naroda koji su ostarjeli i možda oslabili u svom tijelu, a koji neprestano govore samo o Gospodnjoj dobroti, vjernosti i dobroti prema njima. Oni su živi svjedoci istinitosti ovog psalma i njegovih obećanja. Uče nas da će naša današnja antifona, koja se čuva u našim srcima i provodi, i u nama donijeti dobre plodove: “Gospodine, dobro je zahvaljivati ​​Ti.” (Ps 92,2-3, 13-16)

Drugo čitanje

Sveti Pavao nam, kao i uvijek, daje praktičnu pouku kako raditi na vlastitoj duši da izraste u dobro stablo i daje dobre plodove.

Isus je grijehu zadao smrtni udarac i oduzeo mu je moć nad nama.

Prvo, on nas podsjeća da je naš pravi neprijatelj u životu naš vlastiti grijeh, a ne grijeh drugih. To mora da je razlog zašto je jedini put kada je Isus zagovarao nasilje bilo kada je rekao: “Ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je.” Nikada nas nije uputio da dignemo mač protiv drugih grešnika.

Gospodine Isuse, molim te, pomozi mi danas da budem predan Tvom djelu u meni. Znam da će mi to pomoći da izbjegnem nevolje.

Isus je grijehu zadao smrtni udarac. Oduzeo mu je moć nad nama. Dakle, što nam preostaje? „Stoga, moja ljubljena braćo i sestre, budite čvrsti, postojani, uvijek potpuno odani djelu Gospodnjem, znajući da u Gospodinu vaš trud nije uzaludan. Ako primimo pouku sv. Pavla u poniznosti i ozbiljnosti, nećemo imati vremena baviti se pronalaženjem iverja u očima naše braće. (1 Kor 15,54-58)