Na današnji dan, 18. travnja 1993. blaženom je proglašena s. Faustina Kowalska, tajnica Božjega milosrđa i posrednica poruke o neizmjernom Božjem milosrđu. Također, posljednji je dan devetnice uoči svetkovine Božjega milosrđa, tj. Nedjelje Božjega milosrđa, kako od 30. travnja 2000. godine nazivamo drugu vazmenu nedjelju, proglasom svetoga pape Ivana Pavla II.

Kako donosi mrežna stranica Božje Milosrđe, put do ostvarenja Isusove želje objavljene sv. Faustini da bude proglašena svetkovina Božjega milosrđa u prvu nedjelju po Uskrsu tj. Drugu vazmenu nedjelju trajao je 69 godina. Kako piše sv. Faustina u svom Dnevniku, dana 22. veljače 1931., Isus traži dvije stvari:

• prva: slikanje slike koja prikazujeNjega Uskrsloga iz čijeg Srca izviru dvije zrake, crvena i blijeda (simboli Krvi i Vode potekle iz presvetog Srca Isusova), s ispisanim usklikom pouzdanja na dnu slike: Isuse, uzdam se u Tebe,
• druga: uspostavljanje svetkovine Milosrđa koja treba biti u prvu nedjelju po Uskrsu.

Ja želim da bude svetkovina Milosrđa. Želim da ta slika koju ćeš naslikati kistom bude svečano posvećena u prvu nedjelju po Uskrsu. Ta nedjelja treba biti svetkovina Milosrđa. (Dn 49)

Ovo je prva od 14 objava koje se tiču same svetkovine Božjega milosrđa. Prema riječima poljskog teologa Ignacyja Różyckog koji se bavio znanstvenim proučavanjem Dnevnika sv. Faustine od 1967. do 1979., a koje je zaključeno studijom na 500 stranica, potvrđujući istinitost i nadnaravni značaj objava s. Faustini, objavâ koje se tiču pobožnosti Božjemu milosrđu koje je dobila sv. Faustina ukupno je 82.

Isus o svetkovini Milosrđa

Isus obećava da će oni koji budu živjeli u sjeni zraka – Krvi i Vode – primiti blago milosti jer ih neće stići Božja pravednost:

Te dvije zrake označavaju Krv i Vodu – blijeda zraka označava vodu koja opravdava duše; crvena zraka označava krv koja je život duša…Te dvije zrake potekle su iz nutrine mojeg milosrđa u trenutku kada je moje umiruće srce probodeno kopljem na križu. Te zrake štite duše od gnjeva Oca mojega. Blago onomu tko bude živio u njihovoj sjeni jer ga neće stići pravedna Božja ruka. Želim da prvu nedjelju nakon Uskrsa bude svetkovina Milosrđa. (Dn 299)

Isus traži od s. Faustine da potakne „vjernog slugu“ (u tom trenutku svog duhovnika vlč. Mihaela Sopoćka, a po njemu se ta poruka odnosi na čitavo svećenstvo) da toga dana objavi svijetu Njegovo veliko milosrđe povezano s važnim obećanjem: svi koji toga dana pristupe Vrelu Života zadobit će potpuno otpuštenje grijeha i kazni za grijehe:

Moli mog vjernog slugu da toga dana čitavom svijetu objavi moje veliko milosrđe. Tko god toga dana pristupi Vrelu Života, taj će zadobiti potpuno otpuštenje krivica i kazni.  Čovječanstvo neće naći mira dok se s pouzdanjem ne obrati mome milosrđu. O, kako me teško ranjava nepovjerenje duša. Te duše priznaju da sam svet i pravedan, ali ne vjeruju da sam milosrdan, ne vjeruju mojoj dobroti. I sotona poštuje moju pravednost, ali ne vjeruje u moju dobrotu. (Dn 300)

Isus govori o velikoj radosti koju osjeća kad Ga se zove Milosrđem:

Moje se srce raduje tom naslovu Milosrđa. (Dn 300)

Isus naglašava kako nijedna duša neće biti opravdana dok se ne obrati s pouzdanjem Božjemu milosrđu, a da svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o Njegovu velikom i neizmjernom milosrđu:

Piši što ću ti reći: Kćeri moja, prignut ću srce svoje na tvoje molitve. Tvoj je zadatak i obveza ovdje na zemlji moliti milosrđe za čitav svijet. Nijedna duša neće naći opravdanja dok se ne obrati s pouzdanjem mojemu milosrđu. Stoga prva nedjelja po Uskrsu treba biti svetkovina Milosrđa, a svećenici taj dan trebaju dušama govoriti o mom velikom i neizmjernom milosrđu. Postavljam te rizničarkom svoga milosrđa. (Dn 570)

Isusova objava koja se odnosi na svetkovinu Milosrđa najpotpunije je zapisana u Dnevniku sv. Faustine pod brojem 699.:

Kćeri moja, govori cijelomu svijetu o mojemu neshvatljivom milosrđu. Želim da svetkovina Milosrđa bude utočište i zaklon svim dušama, osobito bijednim grješnicima. Toga dana bit će otvorene nutrine mojega milosrđa i ja ću izlijevati mora milosti na duše koje se približe izvoru mojega milosrđa. Duša koja se ispovjedi i pričesti dobit će potpuni oprost od grijeha i kazni. Toga su dana otvorene sve rijeke Božjih milosti. Neka se ne boji približiti k meni niti jedna duša, makar joj grijesi bili poput purpura. Moje je milosrđe tako veliko da kroz čitavu vječnost ostaje neshvatljivo svakom razumu, bilo ljudskom, bilo anđeoskom. Sve što postoji izišlo je iz nutrine moga milosrđa. Svaka će duša u odnosu sa mnom čitavu vječnost razmatrati moju ljubav i milosrđe. Svetkovina Milosrđa izvire iz moje nutrine i želim da se slavi u prvu nedjelju po Uskrsu. Čovječanstvo neće pronaći mira dok se ne obrati izvoru mojega milosrđa.

Sveci Milosrđa u ostvarenju Božjega plana

Sveta Faustina posredovala je svijetu Isusovu objavu o potrebi povratka štovanju Božjega milosrđa kao i oblike tog štovanja s osobitim naglaskom na važnost uvođenja svetkovine Božjega milosrđa. Blaženi Mihael Sopoćko i o. Józef Andrasz, Faustinini duhovnici i ispovjednici, imali su iznimno veliko značenje u širenju ove poruke, a nezaobilaznu uloga u ostvarenju Isusove želje imao je i Karol Wojtyła, krakovski nadbiskup, kasnije papa Ivan Pavao II.

Sveti Oficij (danas Kongregacija za nauk vjere) dana 6. ožujka 1959. donio je Odredbu o zabrani širenja pobožnosti prema Božjemu milosrđu prema objavi s. Faustini. Razlog zabrani bio je pogrešno prepisan i proizvoljno tumačen sadržaj Dnevnika s. Faustine. Dana 21. listopada 1965. godine započinje informativni proces o životu i herojskim krjepostima s. Faustine na razini Krakovske nadbiskupije. Dvije godine kasnije, 20. rujna 1967., na svečanom zasjedanju kojim je predsjedao kardinal Wojtyła, završen je informativni proces i dokumenti su proslijeđeni u Rim. Dekretom od 31. siječnja 1968. otvoren je beatifikacijski proces za službenicu Božju s. Faustinu.

Devet godina kasnije, u studenomu 1977., kardinal Wojtyła upućuje službeni upit Kongregaciji za nauk vjere o mogućnosti revizije Odredbe iz 1959. godine. Kongregacija za nauk vjere ponovno je razmotrila pitanje štovanja i 15. travnja 1978. izdala Dekret (objavljen 30. lipnja) kojim opoziva svoju Odluku od prije 19 godina. Zabrana širenja pobožnosti u čast Božjemu milosrđu u oblicima koje je prenijela s. Faustina, potpisom tadašnjeg predsjedatelja Kongregacije za nauk vjere hrvatskoga kardinala Franje Šepera, bila je na taj način opozvana! U obrazloženju Odluke stoji kako je to učinjeno nakon uvida u izvorne dokumente s kojima Sveti Oficij 1959. nije bio upoznat te zbog promjene okolnosti i mišljenja poljskih biskupa.

Božjom providnošću, šest mjeseci kasnije Karol Wojtyła biva izabran za papu i sjeda na Petrovu stolicu kao Ivan Pavao II. Tri godine kasnije, 30. studenoga 1980. Papa objavljuje encikliku Dives in misericordia. Bila je to druga njegova enciklika i prva u povijesti posvećena Božjemu milosrđu. Zanimljivo je da ju je Papa pisao neovisno o objavama s. Faustini na koje se u tekstu nije ni pozivao. Pokazalo se da u vrijeme pisanja Enciklike nije bio upoznat u potpunosti sa sadržajem Dnevnika već ga je pročitao tek nakon atentata 13. svibnja 1981. godine. Te iste, 1981. objavljeno je i prvo službeno izdanje Dnevnika s. Faustine. Tekst je prvotno objavljen na poljskom u Rimu, a potom u Poljskoj. Godine 1992. papa Ivan Pavao II. potpisuje dekret o herojskoj krjeposti i o čudu po Faustininu zagovoru te je 18. travnja 1993. Faustina Kowalska proglašena blaženom. Prisjećajući se riječi s. Faustine: „Osjećam da moje poslanje ne završava mojom smrću, nego tek počinje“ (Dn 281), Ivan Pavao II. tom prigodom je rekao: „Tako se i dogodilo. Poslanje s. Faustine traje i donosi zadivljujuće plodove. Na koji predivan način njena pobožnost Milosrdnom Isusu utire sebi put u svijetu i pridobiva tolika ljudska srca! To je nesumnjivo znak vremena – znak našeg 20. stoljeća. Znak ovog stoljeća na izmaku, uz dostignuća koja su višestruko nadmašila prethodne epohe, uključujući u sebi i duboku zabrinutost za budućnost. Gdje će svijet pronaći spas i svjetlo nade ako ne u Božjem milosrđu? Ljudi koji vjeruju savršeno dobro to osjećaju!“

„Pripremit ćeš svijet za moj konačni dolazak.“ (Dn 429)
– kanonizacija i proglašenje svetkovine Božjega milosrđa

Posljednji korak na trnovitu putu širenja štovanja Božjega milosrđa kako ga je posredovala sv. Faustina, bila je njezina kanonizacija prije punih dvadeset godina, 30. travnja 2000., pred oko 200.000 vjernika okupljenih u Rimu i u Krakovu kao i pred milijunima gledatelja pred televizijskim ekranima. O tom je događaju proročki i sama pisala u svom Dnevniku: „Iznenada me obavila Božja prisutnost i vidjela sam se istovremeno u Rimu u kapelici Svetoga Oca i u našoj kapelici. Svečanost Svetoga Oca i čitave Crkve bila je usko povezana s našom kapelicom i posebno s našom Družbom. Istovremeno sam sudjelovala na svečanosti u Rimu i kod nas. Naime, svečanost je bila tako tijesno povezana s Rimom, da makar pišem, ne vidim razlike među njima, ali tako jest, odnosno tako sam vidjela. U našoj kapelici vidjela sam Gospodina Isusa izloženog u pokaznici na velikom oltaru. Kapelica je bila svečano urešena i toga je dana ljudima bilo dopušteno ući u nju – svima koji su htjeli. Mnoštvo je bilo tako veliko da ga ni pogledom nisam mogla obuhvatiti. Svi su s velikom radošću sudjelovali u svečanosti, a mnogi od njih dobili su milost koju su htjeli. Ista ta svečanost bila je u Rimu u prekrasnoj crkvi. I Sveti Otac je s mnoštvom svećenika vodio tu svečanost. Iznenada sam ugledala sv. Petra koji je stao između oltara i Svetoga Oca. Nisam mogla čuti što je govorio sv. Petar. Samo sam shvatila da je Sveti Otac razumio što mu je rekao…“ (Dn 1044)

Za vrijeme ove svečanosti u Godini Velikog jubileja, papa Ivan Pavao II. ustanovio je svetkovinu Božjega milosrđa kao obvezatnu za čitav svijet. Papa je u svojoj homiliji rekao: „Bitno je dakle, da u potpunosti prihvatimo poruku koja teče iz Božje Riječi ove druge vazmene nedjelje koja će se od ovoga trenutka u čitavoj Crkvi zvati Nedjeljom Božjega milosrđa.“ Dodao je kako kanonizacija s. Faustine snažno progovara jer se tom kanonizacijom „danas želi prenijeti poruka milosrđa novomu tisućljeću. Prenosim je svim ljudima kako bi učili što snažnije upoznavati istinsko Božje lice i istinsko lice čovjeka.“ Svoju homiliju završio je riječima upućenima sv. Faustini: „A Ti, Faustino, Božji dare za naša vremena, dare poljske zemlje za čitavu Crkvu, isprosi nam milost da shvatimo dubinu Božjega milosrđa. Pomozi nam snažno ga doživjeti i svjedočiti o njemu ljudima. Neka se Tvoja poruka svjetla i nade širi po čitavomu svijetu, potiče grešnike na obraćenje, ublažuje sukobe i mržnju, otvara ljude i narode na život u bratstvu. I mi danas, zagledani u lice Uskrsloga Krista molimo molitvu pouzdanog povjerenja i s nepokolebljivom nadom kličemo: Isuse, uzdam se u Tebe!“

Svetkovina 2020.!

Ove ćemo godine svetkovinu Božjega milosrđa proživjeti drugačije nego do sada zbog pandemije koronavirusa i nemogućnosti sakramentalne ispovijedi i sudjelovanja u Euharistiji. Rađa se puno pitanja: kako plodonosno proživjeti Nedjelju Božjega milosrđa? Hoćemo li primiti milosti koje nam je Isus obećao uz tu svetkovinu?

Odgovor je jednostavan: potrebno je držati se odredaba Hrvatske biskupske konferencije i sudjelovati na sv. Misi putem medija. U duhu pobuditi iskreno pokajanje i duhovno se pričestiti. Potom pred slikom Milosrdnog Isusa izmoliti barem Očenaš i Vjerovanje, a preporučljivo je izmoliti krunicu Božjega milosrđa u 15 sati. Dekret Apostolske pokorničarne Deus cuius misericordia iz 2002. godine predviđa mogućnost potpunoga oprosta i u izvanrednim situacijama: „Nadalje, pomorci koji svoj posao obavljaju na neizmjernim morskim prostranstvima; bezbrojna braća koju su ratna pustošenja, politička previranja, surovost mjesta i drugi slični uzroci udaljili od zavičaja; bolesnici i oni koji im pomažu te svi koji iz opravdana razloga ne mogu izići iz svojih kuća ili obavljaju neodgodiv posao na korist zajednice, u nedjelju Božjega milosrđa mogu primiti potpuni oprost ako s potpunim prijezirom prema bilo kakvu grijehu, kao što je prethodno rečeno, i s nakanom da čim uzmognu ispune tri uobičajena uvjeta, pred pobožnom slikom našega Milosrdnog Gospodina Isusa izmole Očenaš i Vjerovanje te dodaju pobožni zaziv Milosrdnom Isusu (primjerice: „Isuse, uzdam se u tebe“).

Ako se toga dana ni to ne mogne učiniti, potpuni oprost mogu steći oni koji se u duhu sjedine s onima koji na redovit način izvrše ono što je za oprost propisano te milosrdnomu Bogu prikažu molitvu i trpljenje svojih slabosti te životnih tegoba, s tim da i oni odluče da će čim uzmognu ispuniti tri uvjeta propisana za stjecanje potpunoga oprosta.“ (Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Verbum, Split, 2015., str. 101.)

DEKRET DEUS CUIUS MISERICORDIA –
o oprostima bogoštovnim činima u čast Božjega milosrđa (pdf)

* Ulomci iz Dnevnika: Faustina Kowalska. Dnevnik. Milosrđe Božje u mojoj duši, Svećenici Srca Isusova, dehonijanci, Zagreb 2016.
** Ulomak o oprostu uz odobrenje nakladnika iz: Priručnik o oprostima. Odredbe i povlastice, Verbum, Split 2015, str. 98-102