Sveti Josip uvijek se pojavljuje u prikazu s jaslicama tijekom došašća i Božića i čak ima posebnu svetkovinu u svoju čast – 19. ožujka. Ali on je toliko često zanemaren da je sveti Ivan Pavao II. odlučio napisati posebnu encikliku “Otkupiteljev Čuvar” o njegovoj ulozi Isusova hranitelja. Sveti Josip nas uči ključnim stvarima o vjeri koje ne smijemo zaboraviti, piše Integrated Catholic Life.

U toj “drami” Utjelovljenja Isus je, naravno, zvijezda. Tako je to na svakom porodu. Sve su oči uprte u bebu. Bez majčine ljubavi i rada, porod se ne bi mogao dogoditi. U ovom slučaju, bez mamine vjere ni to se ne bi moglo dogoditi. Prema Lukinom evanđelju, anđeo joj je donio zapanjujuću vijest. Vjerovala je u nevjerojatno i rekla “neka mi bude”.

JOSIP, HRANITELJ ISUSOV

Ali u drami postoji i najbolji sporedni glumac. Istina, Josip nije bio biološki otac. Ali Mesija je morao biti iz Davidove kraljevske loze. Josip je bio taj koji je Isusa zakonski vezao za Davidov dom. Zbog Josipa je obitelj morala ići u Betlehem na popis stanovništva, kako bi se proroštvo ispunilo.

Bog je pažljivo odabrao ženu koja će biti majka njegova Sina. Ali mora da je bio jednako pažljiv pri odabiru i njegova “udomitelja”, odnosno zemaljskoga oca. Jer geni nisu jedino što roditelji prenose svojoj djeci. Isus je u svojoj ljudskosti morao rasti u mudrosti, dobi i milosti (Lk 2,52). Josip je sigurno bio odgovoran za dobar dio ovog rasta. Josip je bio Isusov muški uzor. Od Josipa je Isus naučio mnoge stvari, pa tako i zanat kojim će se baviti dvadesetak godina.

JOSIP – ČOVJEK INTEGRITETA

Ali postoje još važnije stvari koje je Isus naučio od Josipa. Jer Josip je bio pravedan čovjek, pošten čovjek, hrabar čovjek, čovjek integriteta.

Njegova je zaručnica bila trudna, ali ne zbog njega. Zamislite sram, povrijeđenost i ljutnju koju je sigurno iskusio pretpostavljajući što bi itko pretpostavio u takvoj situaciji. Njegov integritet ne bi mu dopustio da oženi preljubnicu i pretvara se da je dijete njegovo. Ni ženu koju voli ne bi izložio sramoti i kazni. Nije odugovlačio niti se kolebao. Donio je tešku odluku tiho napustiti Mariju.

Ali onda je došao glasnik. U Lukinom evanđelju nalazi se anđeoski navještaj Mariji. U prvom poglavlju Evanđelja po Mateju saznajemo da i Josip dobiva jedan. Ime je dobio po najvećem sanjaru Starog zavjeta. Možda je zato njegova najava došla u snu.

VJERA U NEPOJMLJIVO

Marijina primarna vrlina je njezina vjera. Kad joj je rečeno ono nevjerojatno, rekla je fiat – neka bude. Josipovo pravo na slavu također je njegova vjera. I njemu je rečeno nepojmljivo, a ipak se usudio vjerovati.

Imajte na umu, međutim, da je njegov odgovor vjere podrazumijevao poduzimanje akcije – promijenio je svoje planove, primio Mariju u svoj dom i prihvatio odgovornost za ovo posebno dijete. Mariji nije bilo potrebno otkrivenje da bi bila sigurna da je riječ o djevičanskom začeću. Sve što je Josip morao proći bilo je ono što je primio od anđela – u snu!

Mislite li da je možda u nekom trenutku bio u iskušenju preispitati ovo iskustvo? Pogotovo kad stvari nisu išle glatko. Ipak, kada su stigli u Betlehem, vrata gostionice su se zalupila pred Josipovim licem. Da je ovo Božje dijete, ne bi li Bog osigurao sobu? I da je ovo stvarno Božji sin, ne bi li Bog vratio Herodove ubojice?

HODITE VJEROM

Zatim se anđeo ponovno pojavljuje u drugom snu: “Bježi s Marijom i djetetom u Egipat.”

Još jedno putovanje pješice. Ovaj put u stranu zemlju udaljenu 400 kilometara. Nije li hodanje od 150 kilometara do Betlehema s trudnom ženom bilo dovoljno? Ako je ovo Božje djelo, ne bi li stvari trebale ići lakše od ovoga?

Josip je možda razmišljao o ovim stvarima, a možda i nije. Ja bih. Poanta je da je Josip vjerovao i djelovao. A kad je anđeo došao treći put i rekao mu da se vrati na dugi put do Nazareta, ponovno je djelovao.

Josip je sigurno mnogo hodao. Od Nazareta do Betlehema do Egipta i natrag. Pavao je rekao da hodimo vjerom, a ne gledanjem (2 Kor 5,7). Josip je uzor vjere jer nastavlja hodati, čak i u mraku.