Evanđelje po svetom Luki donosi priču o Kristovu djetinjstvu iz Marijine perspektive, dok nam Evanđelje po svetom Mateju donosi priču iz perspektive svetog Josipa, donosi Simply Catholic.

Predstavljen nam je kao pravedan čovjek, potomak kralja Davida, rodom iz Betlehema, tesar koji živi u Nazaretu i zaručen je s Marijom. Nakon Navještenja i kada je Marija rekla Josipu da je trudna, on je odlučio nasamo raskinuti zaruke. Prema Mojsijevom zakonu danom u Ponovljenom zakonu, da je Josip javno optužio Mariju za nevjeru, ona bi bila kamenovana do smrti. Međutim, prije nego što je Josip mogao išta učiniti, Bog mu je dao vlastitu navještaj. Anđeo Gospodnji je posjetio Josipa u snu, potičući ga da uzme Mariju za ženu, uvjeravajući ga da je dijete koje ona nosi začeto po Duhu Svetom.

Josip je morao umrijeti prije nego što je Krist započeo svoje javno djelovanje. Da je još živ, stajao bi s Marijom podno križa i ne bi bilo potrebe da Isus svoju majku povjeri svetom Ivanu.

Strah od hereze bio je taj koji je odgodio pobožnost svetom Josipu gotovo 1400 godina. Toliko je mnogo krivovjernih skupina zanijekalo Kristovo božanstvo da su crkvene vlasti smatrale da je važnije naglasiti nauk da je Bog Kristov otac nego štovati čovjeka kojeg je Bog izabrao da bude čuvar Isusa i Marije. Iako postoje izolirani primjeri Josipa koji je tijekom srednjeg vijeka dobio neko priznanje u Egiptu, Engleskoj i Njemačkoj, Crkva mu nije dodijelila službeno priznanje sve do 1479. godine kada je papa Siksto IV. ustanovio 19. ožujka kao blagdan svetog Josipa. Od tog trenutka pobožnost prema svetom Josipu dramatično je porasla. Franjevci, karmelićani i isusovci promicali su svetog Josipa.

Sveta Terezija Avilska (1515.-1582.), koja mu je bila posebno privržena, rekla je o svetom Josipu u svojoj autobiografiji: “Kod drugih svetaca kao da im je Gospodin dao milost da budu od pomoći u jednoj potrebi, dok kod ovog slavnog sveca, imam iskustvo da pomaže u svim našim potrebama.”

Blagdani su mu 19. ožujka i 1. svibnja.