Poniznost, kada je nastojimo nasljedovati kao što je zasigurno činio sveti Josip, postaje obilježje sretne smrti. Njegova uzorna vrlina vraća nas iz zbunjenosti, nesloge i nemira u kojem se često nalazimo.
Intrigantna, skrivena i tiha, uloga svetog Josipa u povijesti spasenja analizirana je i filozofirana tisućljećima. Također poznat kao “Strah” demona, Svjetlost patrijarha i Ogledalo strpljivosti, sveti Josip ostaje moćan zagovornik za mnoge. Često zazivan od strane onih koji očajnički žele pronaći posao ili pokrovitelja koji smatraju da je nemoguće prodati svoje domove, sveti Josip može biti mnogo više za nas – prijatelj, uzor.
Njegova nas šutnja podsjeća da više slušamo, da dopustimo Bogu da se kreće u nama umjesto da reagiramo impulzivno, da stišamo svoje emocije prije nego ponudimo mudar odgovor i da svaki dan ponizno hodamo na našem duhovnom putovanju, piše Jennie Ewing s Catholic Exchange.
Ova poniznost, kada je nastojimo oponašati kao što je zasigurno činio sveti Josip, postaje obilježje sretne smrti. Njegova uzorna vrlina vraća nas iz zbunjenosti, nesloge i nemira u kojem se često nalazimo. Evo nekoliko načina na koje možemo prizvati njegove molitve i vodstvo dok se suočavamo s našim danima na zemlji.
Sveti Josip čekao je Božje vodstvo i odmah ga slijedio
Razmotrite događaj bijega u Egipat: Marija je čvrsto spavala uz svetog Josipa, držeći u naručju Malog Isusa. Bila je noć i obavila ih je tišina. Odjednom je svetog Josipa probudio san u kojem je sveti Gabrijel objavio hitnu poruku: “Ustani, uzmi dijete i njegovu majku, bježi u Egipat!”
Dug je bio njihov boravak u Betlehemu. Sveta Obitelj je u to vrijeme znala da oni, čak ni kao hodočasnici, ne mogu požurivati Božji plan namijenjen za njih. Stoga su čekali smjernice i nikad nisu sumnjali u neprikladni trenutak.
Kada razmišljamo o svojoj smrtnosti, skloni smo je zaobići iz straha. Možemo se moliti svetom Josipu da nam pomogne strpljivo čekati naše zemaljske patnje i da ih vrati Bogu kao zadovoljštinu za naše grijehe.
Koliko žurno tražim odgovore na svoja pitanja ili molitve? Kako mi sveti Josip može pomoći da strpljivo čekam Božje savršeno vrijeme?
Sveti Josip je bio posvećen Mariji i Isusu
Nasljedovanje vjernosti svetog Josipa Gospi i Isusu za nas je siguran put u Nebo. Kada su naša srca okrenuta vječnosti, nije teško zamisliti kraj našeg zemaljskog postojanja.
Gospa je obećala onima koji je ljube i vjerni su njezinu Sinu da neće biti zapostavljeni na času smrti. Sveti Josip ostao je uz njih i brinuo se za njih, čak i kad je onemoćao i ostario.
I kad starimo, mogli bismo zaboraviti na nebo, jer nas bol odvraća od molitve i trpljenja sa strpljivošću. Zamolimo, dakle, svetoga Josipa da nam pritekne u pomoć dok nas tijelo i um počinju iznevjeravati, da ostanemo vjerni Bogu.
Na koji način mogu zamoliti svetog Josipa da poveća moju pobožnost sjedinjenom Srcu Isusa i Marije?
Sveti Josip je bio strpljiv, krotak, razborit i čist
Sveti Josip je bio strpljiv – nikada nije donosio odluke bez jasnih Božjih uputa. Čak i dok mu je Bog davao znakove u snovima i vizijama, nije sumnjao u Božji glas. Strpljenje proizlazi iz oštre svijesti o prisutnosti Duha Svetoga u nama i oko nas. Obratimo pozornost na suptilne Božje znakove koje nam daje svakodnevno.
Sveti Josip je bio krotak – bio je prijemčiv, osjetljiv i ranjiv. Kroz te je osobine pokazao emocionalnu snagu i duhovnu izdržljivost. Često poistovjećujemo blagost sa slabošću duha, ali postoji razlog zašto se to spominje u Blaženstvima. Srce koje je zatvoreno za ljubav je ono koje nije krotko, ali je potrebno radikalno povjerenje da bi se osoba potpuno izložila nepoznatom.
Sveti Josip je bio razborit – uzeo je vremena za razmatranje prije nego što je donio odluku koja će utjecati ne samo na njegovu užu obitelj, već i na sve nas! Pitam se je li znao težinu svojeg autoriteta, je li razumio posljedice skrbi za Isusa kako bi On mogao spasiti duše do kraja vremena?
Sveti Josip je bio čist – to uključuje skromnost, da, ali i čistoću srca. Oni koji su čista srca nepretenciozni su i prazni. To omogućuje Duhu Svetome da djeluje u njima. Praznina samog sebe vjerojatno je jedno od najtežih siromaštva s kojima ćemo se suočiti dok starimo i suočiti sa smrću, ali sveti Josip može biti svjetionik koji će nas usmjeriti prema Nebu.
Kako mogu nasljedovati sv. Josipa u strpljivosti, krotkosti, razboritosti i čistoći?
Smrt može biti zastrašujuća, ali ima potencijal biti i lijepa. Može nas ostaviti nespokojnima ili možemo biti uronjeni u mir koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje. Imamo moć izabrati kako ćemo danas živjeti – za sebe ili za Boga? Put do svete smrti popločan je bezbrojnim raskrižjima i prekriven maglom.
Sveti Josipe, zaštitniče sretne smrti, moli za nas!