Proces kanonizacije sveobuhvatan je i iscrpan. Nijedan kamen ne ostaje neprevrnut kada Crkva istražuje je li netko na nebu. Kanonizacija se izriče uz božansku potvrdu. Dio procesa uključuje temeljito ispitivanje nečijih zapisa i izjava o njima. Glavni zadatak procesa kanonizacije je dokazati da je kandidat živio životom herojske kreposti i potkrijepiti da se čuda mogu legitimno pripisati njihovu zagovoru.

Drugi dio procesa kanonizacije je iskopavanje posmrtnih ostataka kandidata. To se radi iz nekoliko razloga. Ekshumacija potvrđuje da je osoba živjela i umrla. To bi moglo zvučati čudno, ali Crkva želi biti pozitivna čak i prema najosnovnijim, jednostavnim činjenicama. Profesionalci poput antropologa ispituju ostatke kako bi vidjeli odgovaraju li poznatim povijesnim podacima o kandidatu. A možda se iz same ekshumacije saznaju nove informacije.

U nekim slučajevima tijelo kandidata je neiskvareno. Ako je znanstveno neobjašnjivo, to bez sumnje doprinosi reputaciji svetosti za kandidata – iako netruležnost sama po sebi nije čudo koje ispunjava one potrebne za kanonizaciju.

Mnogo puta se posmrtni ostaci kandidata za svece pohranjuju u crkvu ili kapelu u nekom trenutku nakon što je osoba proglašena blaženom, pa je za to potrebna ekshumacija. Ekshumacija također dopušta distribuciju relikvija crkvama itd. za štovanje vjernika, obično nakon procesa beatifikacije.