Ime Margareta dolazi od grčke riječi margarites što na grčkome znači biser, biserno zrno; pridjev margarita-biserna. Mi se spominjemo mučenice iz prvih kršćanskih vremena sv. Margarete Antiohijske ili svete Margarite, koja je na Istoku poznata kao sveta Marina. Svetu Margaretu je krasila nepokolebiva vjera u jednoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, kao i jedna Crkva-otajstveno Božje djelo koje vodi Duh Sveti.

Margareta je bila mlada i jako lijepa djevojka rođena 289. godine u gradu Antiohiji, u pokrajini Pizidiji u Maloj Aziji (u današnjoj Turskoj). Roditelji su joj bili pogani.

Otac joj se zvao Edezije i bio je poznati poganski svećenik a majka joj je rano umrla tako da ju je odgojila dadilja koja je bila kršćanka.

Tajno se odgajala u kršćanskoj vjeri i zavoljela je Isusa i Mariju te primila sakrament krštenja. Zavjetovala se na djevičanstvo do svoje smrti. Kada joj je otac doznao da mu je kći kršćanka silno se razljutio.

Rimski carski upravitelj Antiohije Olibrije vidio je Margaretu i zaljubio se u nju. Htio ju je oženiti, ali pod uvjetom da se odrekne kršćanske vjere i da žrtvuje poganskim bogovima. Margareta je to odlučno odbila jer je spoznala da je vjera u Isusa jedina prava vjera.

Stoga ju je Olibrije bacio u tamnicu, dao teško mučiti (glađu, žeđu i zlostavljati na mnoge načine), nadajući se da će na taj način slomiti njezin junački duh.

Bičevali su je i štipali željeznim užarenim kliještima, kidali joj meso i stavili u kotao s vrelim uljem, ali je 15-godišnja Margareta ostala čvrsta na svom putu i vjerna svojem nebeskom Zaručniku. Sve muke je stojički podnijela pa su joj na kraju odrubili glavu.

Bilo je to na gradskome trgu 304. godine. Odlazeći na stratište molila se naglas Bogu da svakoj rodilji olakša boli ako u molitvi bude zazivala njezino ime (nju) u pomoć, tako je postala zaštitnica rodilja.

Kršćani su njezino izmučeno tijelo pokopali, a nad njezinim je grobom kasnije izgrađena prekrasna crkva. Slikari je obično prikazuju okruženu velikom svjetlošću, gdje u jednoj ruci drži križ, a u drugoj lanac kojim je privezala ljutog zmaja, koga gazi nogama. Križ simbolizira njezinu jaku i nepokolebljivu vjeru u Krista, a zmaj predstavlja pogansku zabludu i nasilje, koje je junački pobijedila.

Posvećene su joj mnoge crkve i kapele u svijetu (velebna bazilika sv. Margarethe u Montefiasconeu u Italiji) i kod nas (u Bakru-gdje u procesiji s relikvijama sv. Margarete idu kroz mjesto, Dubravi, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu kod Križevaca, Loboru, Margečanu kod Ivanca, Štinjanu kod Pule, Šorićima kod Kanfanara, Juralu kod Kanfanara, Vodnjanu, Motovunu-na groblju, Prnjanima kod Barbana, Klenovici kod Novog Vinodolskog, Krku, Pagu-u benediktinskom samostanu, Jadrtovcu kod Šibenika, Bristu kod Ploča, Nerežišću na otoku Braču, Dubrovniku, Bečeju itd.).

Sv. Margareta se ubraja među 14 svetih pomoćnika, a ukazala se i svetoj Ivani Orleanskoj. Uz sv. Barbaru i sv. Katarinu najčešća je i najpoznatija zaštitnica u kršćanskoj tradiciji.

Zazivaju je kod bubrežnih bolesti, neplodnosti, kod gubitka majčina mlijeka i napasti. Zaštitnica je žena, trudnica, rodilja, dadilja, prognanika, lažno optuženih, umirućih, seljaka i mučenika.

Spomendan sv. Margarete je 13. srpnja a negdje se slavi i 20. srpnja. Toga dana je imendan Margaretama, Margaritama, Marinama i Biserkama.