U povodu 150. obljetnice rođenja i 100. obljetnice kanonizacije Sv. Terezje iz Lisieuxa donosimo tekst karmelićanina o. Vjenceslava Miheteca o ovoj voljenoj svetici.
S današnjim danom započima mjesec Listopad. U našoj vjerničkoj kulturi mjesec posvećen Majci Božjoj, kraljici krunice. Prvi dan toga mjeseca posvećen je svetoj Tereziji od Djeteta Isusa, poznatijoj pod naslovom sveta mala Terezija. Dok u sredini mjeseca stoji svetkovina svete Terezije od Isusa koju zovu Avilskom ili pak velikom. Na kraju mjeseca Crkva se spominje roditelja svete male Terezije koji su lanjske godine (2008.) proglašeni blaženim. Za nas karmelićane ovo je uistinu karmelski mjesec.
Danas razmišljamo o svetoj maloj Tereziji, karmelićanki iz Lisieuxa kojoj je bilo dosta dvadeset i četiri godine da dobroga Boga učini bliskim čitavome svijetu. Njezin skrovit život je svjedočanstvo da je Bog svima blizu, da je dobar i da sve jako voli. A isto Majka Božja koju je voljela više zvati majkom nego kraljicom. Svetica dobrote, molitve za sve ljude, posrednica između Boga i ljudi. Izmolila je milost pokajanja na smrt osuđenom razbojniku koji je svjesno odbio pomirenje s Bogom. Jednostavno je nagovorila Boga da mu se smiluje. Nije imala nikakvih viđenja, ali s Bogom je stalno razgovarala. U njezinom životu nema nikakvih izvanrednih događanja. Tako kad je umrla sestre su bile zabrinute što će zapisati u nekrolog, u samostansku knjigu pokojnih, jer se ni u čemu nije posebno isticala. Ljutila se na svećenike koji loše govore o Bogu. Osjetila je da ne poznaju Evanđelje pa onda pričaju priče. Boga prikazuju u strašnim, zastrašujućim slikama. Zapisala je da kad bi bila svećenik kako bi rado učila židovski i grčki jezik samo da izvorno može čitati riječ Božju, a onda ljudima tumačiti. Također je rekla da kad bi bila svećenik o Majci Božjoj ne bi nikad tako govorila.
Znate, karmelićanke onoga doba, a to je konac 19. stoljeća, nisu smjele čitati Sveto pismo, napose Stari Zavjet. Samo su od svojih duhovnika slušale tumačenja, jer ni u misi nisu mogle razumjeti, jer sve je bilo na svetom latinskom jeziku. Ona je pak došla do nekih citata ispisanih na listićima koje je nosila u vrećici obješenoj oko vrata. Iz toga je znala iščitati potrebno za hranu svoje duše, a iz duše bi izlazile molitve i pjesme. Biblijske.
Svojim spjevom “Zašto te volim Marijo”, kao da je najavila osmo poglavlje koncilske konstitucije u Crkvi koje govori o Mariji. Upravo po Terezijinom predlošku. Proglašena je uz stoljetnicu svoje smrti trećom ženom naučiteljicom Crkve.
Dobri i dragi ljudi, potražite njezinu autobiografiju “Povijest jedne duše”. Nećete požaliti. Posvetite vašu djecu svetoj Tereziji od djeteta Isusa. Možete to i danas, navečer, u Remetama.