Crkva se spominje, a sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga danas slave svetkovinu sv. Lujze de Marillac, ta je svetica uz sv. Vinka Paulskog osnovala Kćeri kršćanske ljubavi iz kojih su niknule sestre milosrdnice koje već 175 godina djeluju u Hrvatskoj.

Francuska svetica Lujza de Marillac rođena je 1591. godine, bila je nezakonito dijete te je vrlo rano poslana na odgoj k sestrama dominikankama, iako joj ondje ništa nije nedostajalo vapila je za obitelji, za majčinskom toplinom te je patila od niskog samopouzdanja. No, upravo tu slabost – ranu ostavljenosti, Bog je u njezinom životu iskoristio za proslavu svoga Imena i okrenuo na dobro, ne samo Lujze nego čitavog svijeta.

U slabosti se oblikovalo njezino poslanje i svetost; od sirote i bolesne Bog je podignuo – majku siročadi, bolesnika i siromaha. Nije bilo prikladnije da pokrene revoluciju milosrdne ljubavi od one koja je za njom vapila sve dok je nije primila od Krista samoga, najbolje je iskustveno mogla razumjeti napuštenost, samoću, patnju bolesnika i siromaha.

Na dan Pedesetnice Gospodin je odgovorio na njezine vapaje i izlio svoga Duha Svetoga u obilju te je Lujza slušajući svetu Misu doživjela prosvjetljenje. Odjednom se njezin duh oslobodio sumnji i muke, shvatila je da mora ostati uz svoga supruga te da će jednom doći vrijeme kada će i ona moći položiti zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Vidjela je kako to čini u jednoj maloj zajednici.

Iako nije shvaćala ni kada ni kako će se to dogoditi znala je da je prosvjetljenje došlo od Gospodina te je bila uvjerena da se dogodilo upravo po zagovoru svetog Franje Saleškoga. Također, u srcu je osjetila oslobođenje od muke glede duhovnika,bila je sigurna da će Bog poslati jednoga kojeg će onda trebati prihvatiti. Od tada je imala mir.

Susret sa svetim Vinkom

Pod okriljem dva sveca nastala je prva redovnička zajednica koja će izaći izvan samostanskih zidina što je do tada bilo nemoguće obzirom na to da je stroga klauzura bila jedini oblik redovničkog života. Lujza je u svoju kuću primila prve djevojke koje su došle služiti siromasima i postala im učiteljicom i pomoćnicom. Prednjačila je u svemu, nadasve u pokori i revnosti u djelima ljubavi. Dijelila je osobno hranu i lijekove bolesnicima, poučavala djecu, patila s onima koji su patili, suosjećala sa siromasima. A djevojkama koje je odgajala, ulijevala je pouzdanje u Božju providnost i poticala ih da u svakom čovjeku gledaju Krista i služe mu. Tako pripremljene kćeri kršćanske ljubavi polaze kamo ih pošalju. Njihov je zadatak jasno određen: one su službenice siromaha. Duhovni program svetog Vinka bio je jasan: “Njihovi su samostani kuće bolesnika i kuća u kojoj boravi predstojnica; ćelija im je iznajmljena soba, kapelica – župna crkva, samostan su im gradske ulice, klauzura im je poslušnost; rešetka strah Božji, a veo – sveta čednost.”

Svako jutro ustajala je u isto vrijeme, od Uskrsa do Svih Svetih u 5:30, a od Svih Svetih do Uskrsa u 6 sati.
Prva joj je misao bila posvećena Bogu; poklon, zahvala te predanje svoje volje Njegovoj presvetoj volji. U svijesti svoje slabosti i nemoći zazvala je milost Duha Svetoga uz neogeoraničeno povjerenje da će se na njoj ispuniti Njegova sveta volja.
Odmah nakon ustajanja razmatrala je Božju riječ do sat vremena te je odabrala i djelo o  životu sveca za dotični dan kao poticaj i primjer.
Molila je Jutarnju molitvu iz Božanskog časoslova,a potom bi prionula na rad.

Radila je do 11 sati. Prije objeda pročitala bi poglavlje nekog poticajnog štiva o čemu bi razmišljala za vrijeme jela.
Točno u podne razmatrala je par minuta i iskazala štovanje Blaženoj Djevici Mariji te se vratila na rad.
Trudila se da nikada ne bude besposlena i kada radi da to bude u veselju, bilo za Crkvu, siromahe ili u kući.

U 20 sati povukla se i obavila ispit savjeti, prisjetila se milosti koje je primila od Boga u tijeku dana, pokajala se zbog pogrešaka i propusta uz povjerenje u Njegovo milosrđe i dobrotu kao njezinu jedinu nadu.