Budi dio naše mreže

SVETA LUJZA Odbačena i krhka postala majka napuštenih i bolesnih 

Crkva u liturgiji na današnji dan spominje svete Lujze de Marillac, suutemeljiteljice sestara milosrdnica. 

/ Sestra M. Benedikta Krapić

Crkva se spominje, a sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga danas slave svetkovinu sv. Lujze de Marillac, ta je svetica uz sv. Vinka Paulskog osnovala Kćeri kršćanske ljubavi iz kojih su niknule sestre milosrdnice koje već 175 godina djeluju u Hrvatskoj.

Iako je sveta Lujza za svijet rođena  bez prevelikih izgleda za sjajan život, preko ovog svetačkog dvojca Gospodin je izveo povijesni pothvat u Crkvi – redovnice su iz svojih samostana poslane na gradske ulice.

Iz slabosti Bog podiže svetost

Francuska svetica Lujza de Marillac rođena je 1591. godine, bila je nezakonito dijete te je vrlo rano poslana na odgoj k sestrama dominikankama, iako joj ondje ništa nije nedostajalo vapila je za obitelji, za majčinskom toplinom te je patila od niskog samopouzdanja. No, upravo tu slabost – ranu ostavljenosti, Bog je u njezinom životu iskoristio za proslavu svoga Imena i okrenuo na dobro, ne samo Lujze nego čitavog svijeta.

U slabosti se oblikovalo njezino poslanje i svetost; od sirote i bolesne Bog je podignuo – majku siročadi, bolesnika i siromaha. Nije bilo prikladnije da pokrene revoluciju milosrdne ljubavi od one koja je za njom vapila sve dok je nije primila od Krista samoga, najbolje je iskustveno mogla razumjeti napuštenost, samoću, patnju bolesnika i siromaha.

Odbijena želja da se posveti Bogu

Kao mlada djevojka Lujza se htjela posvetiti redovničkom životu, no zbog njezina krhka zdravlja to joj je onemogućeno te se 1613. godine udala za plemića Antuna Le Gras s kojim je imala sina Mihaela. Želja da položi redovničke zavjete nije ju napuštala, bila je čak i u iskušenju da napusti supruga, doživljavala je veliku muku i tjeskobu, osobito u vremenu od Uzašašća do Duhova, a progonio ju je i strah jer se nije s kime imala o tome savjetovati te je tražila duhovnika kojem bi mogla sve to izložiti.

Usrdno moli sve do Pedesetnice

Na dan Pedesetnice Gospodin je odgovorio na njezine vapaje i izlio svoga Duha Svetoga u obilju te je Lujza slušajući svetu Misu doživjela prosvjetljenje. Odjednom se njezin duh oslobodio sumnji i muke, shvatila je da mora ostati uz svoga supruga te da će jednom doći vrijeme kada će i ona moći položiti zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Vidjela je kako to čini u jednoj maloj zajednici.

Iako nije shvaćala ni kada ni kako će se to dogoditi znala je da je prosvjetljenje došlo od Gospodina te je bila uvjerena da se dogodilo upravo po zagovoru svetog Franje Saleškoga. Također, u srcu je osjetila oslobođenje od muke glede duhovnika,bila je sigurna da će Bog poslati jednoga kojeg će onda trebati prihvatiti. Od tada je imala mir.

Susret sa svetim Vinkom

Muž joj je umro 1625. godine, a sin joj je tri godine poslije stupio u sjemenište.
Odlučujući za njezin život je bio susret sa svećenikom Vinkom Paulskim. Upravo on bio je duhovnik kojega je Gospodin ranije nagovijestio Lujzi. Sveti Vinko gorljivo je radio organizirajući karitativnu pomoć potrebitima te je Lujzu uključio u organizaciju rada, surađujući s njim ona je polako zadobivala samopouzdanje, razotkrivala te konačno shvatila što Bog od nje očekuje. Položila je zavjet vječnog udovištva. Osjetila se tada posve slobodnom posvetivši se najljepšem od svih djela, djelu kršćanske, samaritanske ljubavi.

Vinko i Lujza izvode redovnice u svijet

Pod okriljem dva sveca nastala je prva redovnička zajednica koja će izaći izvan samostanskih zidina što je do tada bilo nemoguće obzirom na to da je stroga klauzura bila jedini oblik redovničkog života. Lujza je u svoju kuću primila prve djevojke koje su došle služiti siromasima i postala im učiteljicom i pomoćnicom. Prednjačila je u svemu, nadasve u pokori i revnosti u djelima ljubavi. Dijelila je osobno hranu i lijekove bolesnicima, poučavala djecu, patila s onima koji su patili, suosjećala sa siromasima. A djevojkama koje je odgajala, ulijevala je pouzdanje u Božju providnost i poticala ih da u svakom čovjeku gledaju Krista i služe mu. Tako pripremljene kćeri kršćanske ljubavi polaze kamo ih pošalju. Njihov je zadatak jasno određen: one su službenice siromaha. Duhovni program svetog Vinka bio je jasan: “Njihovi su samostani kuće bolesnika i kuća u kojoj boravi predstojnica; ćelija im je iznajmljena soba, kapelica – župna crkva, samostan su im gradske ulice, klauzura im je poslušnost; rešetka strah Božji, a veo – sveta čednost.”

Djelo koje su pokrenuli Vinko Paulski i Lujza de Marillac značilo je veliki preokret u dotadašnjem poimanju rada i djelovanja Bogu posvećenih žena – redovnica. Kada su seljačke kćeri iz okolice Pariza krenule u zapuštene četvrti Pariza, bila je to prava senzacija, novost za koju su mnogi prognozirali da ne će biti duga vijeka.Sveta Lujza je umrla 15. ožujka 1660. godine, samo nekoliko mjeseci prije svetog Vinka. Papa Benedikt XV. proglasio ju je blaženom 1920. godine, a Pijo XI. svetom 1934. godine. Dobri papa Ivan XXIII. proglasio ju je 10. veljače 1960. zaštitnicom socijalnih radnika.U liturgiji se slavi 9. svibnja.

Sv. Lujza de Marillac / Foto: milosrdnice.hr

Napisala Pravilo za život u svijetu

Među spisima svete Lujze nalazi se i vrlo zanimljivo “Pravilo za život u svijetu”  koje datira iz razdoblja prije osnutka Družbe, donosimo najvažnije odrednice sv. Lujze kako organizirati i živjeti svakodnevicu posvećenu Bogu izvan samostana:

JUTRO

Svako jutro ustajala je u isto vrijeme, od Uskrsa do Svih Svetih u 5:30, a od Svih Svetih do Uskrsa u 6 sati.
Prva joj je misao bila posvećena Bogu; poklon, zahvala te predanje svoje volje Njegovoj presvetoj volji. U svijesti svoje slabosti i nemoći zazvala je milost Duha Svetoga uz neogeoraničeno povjerenje da će se na njoj ispuniti Njegova sveta volja.
Odmah nakon ustajanja razmatrala je Božju riječ do sat vremena te je odabrala i djelo o  životu sveca za dotični dan kao poticaj i primjer.
Molila je Jutarnju molitvu iz Božanskog časoslova,a potom bi prionula na rad.

PODNE

Radila je do 11 sati. Prije objeda pročitala bi poglavlje nekog poticajnog štiva o čemu bi razmišljala za vrijeme jela.
Točno u podne razmatrala je par minuta i iskazala štovanje Blaženoj Djevici Mariji te se vratila na rad.
Trudila se da nikada ne bude besposlena i kada radi da to bude u veselju, bilo za Crkvu, siromahe ili u kući.

POSLIJEPODNE
Posao bi prekidala u 16 sati kako bi molila Večernju molitvu časoslova i pola sata razmatrala Božju riječ nakon čega bi nastavila s poslom.
U 18:30 je večerala, prije večere pročitala bi poticajno štivo te bi o tome onda razgovarala s onima s kojima je bila za stolom ili sama o tome razmišljala.
Nakon večere još je kratko radila.

VEČER

U 20 sati povukla se i obavila ispit savjeti, prisjetila se milosti koje je primila od Boga u tijeku dana, pokajala se zbog pogrešaka i propusta uz povjerenje u Njegovo milosrđe i dobrotu kao njezinu jedinu nadu.

Svaki dan je išla na svetu Misu i molila Gospinu krunicu. Trudila se misliti kroz dan na prisutnost Božju te izgovarati strelovite molitvice.
Posebnu pobožnost je njegovala prema Presvetoj Djevici i anđelu čuvaru.

Molitva sv. Lujze Preblaženoj Djevici

Tebi pripadam, preblažena Djevice,
da bih još savršenije pripadala Bogu.
Nauči me nasljedovati Tvoj sveti život.
Kao Ti, tako želim i ja ispuniti
što Bog od mene traži.
U dubokoj poniznosti
molim Tvoju pomoć;
ti poznaješ moju slabost,
ali vidiš i čežnju mogla srca.
Od svog ljubljenog Sina
primila si herojske kreposti
u kojima si ustrajala na zemlji.

Daj da sve činim po Tvome primjeru
i neprestano slavim njegovu svetu ljubav!
Neka svatko u Tebi
nađe siguran put k Bogu
i neka te iznad svega ljubi.
Neka Te svatko štuje
kako zaslužuješ:
kao ljubljenu Očevu kćer,
kao majku njegova Sina
i kao časnu zaručnicu Duha Svetoga.
(Izvor: https://www.milosrdnice.hr/ i “Sveta Lujza de Marillac, Duhovni spisi”: Družba sestara milosrdnica svetog Vinka Paulskoga – Zagreb)

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja