Krhka zdravlja i prestravljena putovanjem preko mora na drugi kraj svijeta, ova je žena žudeći za misijama stigla iz Italije u SAD i posvetila život migrantima, posebice nezbrinutoj djeci za koju je organizirala svu potrebnu skrb i njegu, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost, prenosi Martina Prokl Predragović s Vatican News.

“Evo primjera istinskog poziva: zaboraviti samu sebe kako bi se potpuno predala ljubavi Božjoj”, kazao je papa Franjo o životu svete Franciske Cabrini, obraćajući se Misionarkama Presvetog Srca Isusova koje je u prosincu 2017. primio u Vatikanu povodom stogodišnjice smrti njihove utemeljiteljice. Papa je napomenuo da je sveta Franciska bila istinska misionarka koja je odrasla, imajući pred sobom primjer sv. Franje Ksaverskog.

Sanjala je da poput sv. Franje Ksaverskog otputuje u daleku Kinu kako bi tamo naviještala Evanđelje, no Bog je za nju imao drugačiji plan.

Naime, papa Lav XIII. ju je umjesto na istok, poslao na zapad. I tako je otišla, ne tamo kamo je ona htjela ići, nego je išla putom služenja. Papa je potom istaknuo kako je njezina karizma i danas vrlo aktualna jer migrantima zasigurno trebaju dobri zakoni, razvojni i organizacijski programi, no oni imaju potrebu i da ih se sasluša, da ih se gleda u oči, da ih se prati.

Njezin primjer i zagovor mogu biti snaga za sve zdravstvene radnike na prvoj crti bojišnice, piše Aleteia. Franciska Cabrini (poznata pod nazivom “Majka Cabrini”) bila je pionirka u zdravstvu u Sjedinjenim Državama, uspostavljajući 67 institucija tijekom svojeg kratkog života. Ovaj broj uključuje škole, sirotišta, bolnice i programe pružanja pomoći socijalnim službama. Sveti Ivan Pavao II. opisuje je kao “izvanrednu odvažnost”, koja se nikad ne boji velikih projekata ili nepremostivih šansi. Nadalje, vjeru je ponijela sa sobom u sve misionarske aktivnosti.

Vjerovala je da vjera treba imati primarno mjesto u zdravstvu.

To je istaknuto u članku iz 1918. za časopis Katolički svijet: “Bolnice su tada, kako je sada očito Nije bio slučaj da su bolnice pružale najbolju priliku povratiti odrasle Talijane koji su napustili svoju vjeru i duboko utjecati na one koji na drugi način nisu mogli biti dovedeni pod kršćanski utjecaj. Nakon što je Talijan bio pod skrbništvom ovih odanih talijanskih sestara, doista mu je bilo teško zanemariti svoju vjeru, kao i prije, a mnoge obitelji su se vratile pobožnom prakticiranju vjere.”

Za nju je pomaganje bolesnima i služenje siromašnima bila metoda evangelizacije koja otvara vrata srca Bogu.

Nadalje, suočivši se s nemogućom krizom, čvrsto je stajala iza svojih uvjerenja i nastavljala dalje. Ova sveta žena služila je svojoj krjeposnoj revnosti tako dobrim zdravim razumom i poslovnom oštroumnošću i efikasnošću da je izazivala divljenje svih koji su je poznavali i koji su shvatili što postiže, suočavajući se s nepredviđenim i gotovo nepremostivim  poteškoćama. Njezin omiljeni izraz, koji se često ponavljao njezinim sestrama i često se izgovarao čak i u ophođenju sa svjetovnim ljudima, bio je: “U Njemu mogu činiti sve što me jača.”

Njezino cijelo povjerenje u Boga, krajnji nedostatak samodostatnosti, njezino neprestano priznanje da je samo jadna mala redovnica ”, trijumfalno ju je uzdiglo iznad svih poteškoća. Iznad svega, ona nije mogla postići takav iskorak u zdravstvu bez života čvrsto ukorijenjenog u Bogu i u molitvi, kao što je sveti Ivan Pavao II. napisao u pismu misionarima Presvetog Srca.

Snagu je crpila iz molitve, a Krist joj je bio sve. Njezina je stalna briga bila razabrati njegovu volju u direktivama Učiteljstva Crkve i u samim životnim događajima.

Majka Cabrini savršen je primjer za sve zdravstvene radnike, a svojim molitvama također može pomoći onima koji su na prvoj “crti” bojišnice protiv ove podmukle bolesti. Ona točno zna kakav je osjećaj služiti bolesnima i patnicima i moćan je zagovornik svih koji je zovu u pomoć.

Plodovi njezinog svetog i upornog zalaganja za sve prognane i iseljene, usprkos brojnim teškoćama, i danas znače utjehu i daju snagu mnogim migrantima.

Umrla je 22. prosinca 1917. u Kolumbovoj bolnici u Chicagu, u 67. godini života, dok je pripremala božićne poklone za petstotinjak napuštene djece. U trenutku smrti imala je 2000 sestara u 70 redovničkih kuća, a sestre njezina reda brinule su za preko 5000 siročadi i više od 100.000 bolesnika.