Kršćanska predaja prosvjetljuje vjernike o podrijetlu Blažene Djevice Marije. Identitet sv. Joakima i Ane poznati su nam iz izvanbiblijskog Protoevanđelja svetog Jakova. Oni se uopće ne spominju u Bibliji.
S obzirom na izuzetnu svetost Djevice Majke Božje, slijedi da je njezinim roditeljima dodijeljena posebna uloga u povijesti spasenja. Rečeno je da je sveti Joakim bio jednako velikodušan koliko i bogat – poznat po svojoj dobrotvornosti i ljubavi prema Bogu. Ime svete Ane odražava ulogu koju su ona i njezin suprug odigrali u povijesti spasenja u vezi s njihovom presvetom kćeri, kojoj je darovano dostojanstvo da bude izabrana da nosi Boga na svijet, piše Simply Catholic. Ime Ana dolazi od hebrejskog “Hannah”, što znači “naklonost” ili “milost”. To govori o dostojanstvu njezine blažene kćeri, koju kasnije arkanđeo Gabrijel naziva “milosti punom” (Lk 1,28).
Vjeruje se da oba Isusova djeda i bake potječu od kralja Davida. Predaja kaže da je hramski svećenik u Jeruzalemu — kamo se Marijina obitelj navodno naselila u njezinu djetinjstvu — odbacio žrtvu pobožnog svetog Joakima jer se neplodnost njega i njegove žene, svete Ane, smatrala znakom Božjeg nezadovoljstva s njima. Sveti Joakim se 40 dana i noći povukao u pustinju gdje je oplakivao postom i molitvom. Anđeo je donio vijest da će sveti par začeti dijete. Sveta Ana je također primila ovu riječ od anđela. Smjesta su krenuli pronaći jedni druge i podijeliti radost svoje nebeske vijesti. Sveti Joakim je po povratku susreo svoju svetu ženu na jeruzalemskim gradskim vratima, prizor koji se u umjetnosti često prikazuje s poljupcem.
Postoji biblijska tradicija da su djeca rođena od starijih žena koje su izgubile nadu u potomstvo predodređena za veličinu. U začeću Djevice Marije, sv. Joakim i Ana pridružuju se onima poput Abrahama i Sare.
Velika vjera sv. Joakima i Ane vidljiva je kada su, u znak zahvalnosti za Božju dobrotu što im je dao kćer, i u znak priznanja sudbine svoje kćeri za veličinom, donijeli Blaženu Djevicu Mariju u hram u Jeruzalemu da je posvete Bogu.
Strašan poziv koji će njihova kći Marija dobiti na Blagovijest uputio ju je na put majčinstva – prema samome Bogu. Mlada je Marija od svojih svetih roditelja naučila biti uzorna majka i supruga.
Uloga koja ih najviše definira jest da su sv. Joakim i Ana Isusovi djed i baka. Ne zna se, međutim, jesu li bili nazočni njegovom rođenju u Betlehemu. Pretpostavlja se da nisu, s obzirom na tekst pripovijesti o djetinjstvu Mateja i Luke.
Predaja također kaže da su relikvije svete Ane spakirali i brodom odnijeli u Galiju (današnja Francuska) sveta braća Marta, Marija i Lazar, koji su tamo otišli širiti Evanđelje. I tako, kada su relikvije otkrivene stoljećima kasnije, jedno od najranijih središta pobožnosti svetoj Ani bilo je postavljeno u Francuskoj, u Douaiju. To su pokroviteljstvo zadržali Francuzi koji su naselili Sjevernu Ameriku i posvetili kanadsko svetište sv. Anne de Beaupré, blizu Quebec Cityja.
Samo tijelo koje je Božji sin uzeo svojim utjelovljenjem dolazi od njegove Blažene Majke, naravno, što znači da dolazi i od njezinih roditelja. Njihova poslušnost Božjoj volji preteča je poslušnosti Marije i Isusa, koja je zadobila otkupljenje i spasenje čovječanstva.