Fra Danijel Rajić rođeni je Sarajlija čiji su preci nekoliko koljena stanovnici Sarajeva. Bezbrižan život u katoličkoj obitelji zaustavio je vihor rata.

“Rat je strašno iskustvo s jedne strane, a s druge mi je Bog progovorio kroz rat da je ovaj život prolazan kako i se čovjek ne treba vezivati na materijalne stvari koje su ionako propadljive. Iskusio sam da smo kao obitelj preko noći ostali bez ičega, ali Bog nam je sve providio nanovo, pa čak i stostruko umnožio! Baš kao što Isus kaže: “Tražite najprije Kraljevstvo nebesko, a sve će vam se ostalo nadodati”. To se doslovno ostvarilo u mom svećeničkom životu i u našoj obitelji. Vrijeme rata bilo je teško. Stanovali smo u blizini prve linije obrane. Kada su počeli prvi napadi onda sam shvatio sa svojih dvanaest godina da nas samo Isus može spasiti. Svakodnevno smo u podrumu molili krunicu. Nosio sam krunicu oko vrata i žarko je molio svim srcem tri puta dnevno. Vjerujem da nas je po molitvi Bog sačuvao da nitko iz uže obitelji nije poginuo,” rekao je fra Danijel.

Kada sam ugledao oca kako plače, shvatio sam da nam samo Bog može pomoći!

“Bilo je teških situacija kako sam kao dijete spoznao da je sve u rukama Božjim. Po krunici sam bio u Gospinoj zaštiti! Kada su u blizinu došle specijalne neprijateljske snage i morali smo iz podruma izaći da budemo smješteni u jedan sigurniji dio grada, pogledavši u zoru porušene kuće i svoga oca kako plače, spoznao sam da nam jedino Bog može pomoći. To je bio trenutak kada sam shvatio da nas samo Bog može zaštiti jer sam vidio da je i moj otac nemoćan”, rekao je fra Rajić.

Izbjegao sigurnu smrt

Iako na sigurnijoj lokaciji, neprestano granatiranje i dalje se nastavilo.  “Svakodnevno je bilo mnogo opasnih situacija. Vjerujem da mi je Bog sačuvao život više puta. Primjerice, jednom mi je metak proletio kroz majicu i jaknu. Nedugo nakon toga, prilikom dolaska humanitarne pomoći želio sam i ja pomoći, ali odjednom su krenuli pucati po nama. Potrčali smo u podrum, ali ja nisam primijetio da sam stao pokraj jednog prozora. Metak je proletio kroz rukav jakne, ali nekoliko milimetara od srca. Bilo je teških situacija gdje smo vidjeli da nas je Bog zaštitio. Isto tako, jednom smo se brat i ja željeli igrati vani jer je bombardiranje bilo u drugom dijelu grada. Nagovarajući majku, ona je na kraju popustila. Izašli smo van na dvorište, ali već nakon nekoliko sekundi nakon što smo krenuli prema izlazu iz zgrade u dvorište, na to mjesto pala je granata. To je bilo neopisivo. Sva ta buka od te eksplozije. U tom trenutku dogodilo mi se nešto što nikada nisam doživio. Jedan čovjek, pokušavši se skloniti u taj haustor od granate, zadobio je teške ozljede leđa od gelera. Gledao sam ga kako zapomaže, ali kao da je vrijeme stalo nekoliko godina. Gledao sam ga kako bespomoćno viče, ali osjećao sam se tako bespomoćno! Tada sam zazivao Isusa: “Isuse, pomozi mu!” Molio sam i molio, ali teško je taj događaj riječima prenijeti. Na koncu, poslije toga mi je Bog kroz molitvu objavio da sam dobio duhovni poziv”, posvjedočio je fra Rajić.

Sarajevo se u to doba nalazilo gotovo u potpunom okruženju. Fra Danijel Rajić ispričao je događaj kada je za “dlaku” izbjegao metak. “To je bilo na Marindvoru kada smo bili u stanu koji je bio izložen svakodnevnom pucanju iz snajpera. Molili smo Boga da nas zaštiti. Na prozorima su nam stajale samo deke, pa je mama odlučila da to skine jer je bilo prljavo. Dok se ta deka još prala, ja sama se igrao kartama za stolom. Za vrijeme igre za stolom, jedna karta mi je ispala na pod. Sagnuo sam se da je dohvatim, a u tom trenutku snajper je gađao kroz naš prozor i gotovo me pogodio. Vjerujem da mi je anđeo čuvar bacio tu kartu i zbog toga sam se sagnuo. Bogu hvala, On nas je sačuvao”, posvjedočio je fra Rajić.

Unatoč ratnim događajima Crkva je također bila na dometu granata i snajpera. Ipak, ljudi su išli na svetu misu unatoč riziku po vlastiti život. “Ljudi su ustvari išli u crkvu, čak i oni koji prije rata nisu pohodili crkvu. Ljudi su shvatili da je pomoć od Gospodina i da će nas On zaštititi. Sjećam se nas krizmanika koji smo pohađali vjeronauk i redovito su nam crkve bile pune. Kad se sjetim tih ratnih vremena i da smo spremni poginuti odlazeći na misu, osjetio sam tugu kada su došle ove restrikcije zbog koronavirusa”, naglasio je fra Danijel.

Šetajući s tom djevojkom na rivi, vidio sam se u habitu!

Nakon krizme u Sarajevu, ostatak svog djetinjstva fra Danijel je proveo kod tetke u Pločama. Kaže da mu je neko vrijeme bilo potrebno naviknuti se na mir i odsutnost bombardiranja. “Vratio sam se normalnom životu, ali s drugom perspektivom. Nastavio sam moliti tri puta krunicu dnevno, svakodnevno išao na svetu misu i održavao razne pobožnosti. Kroz Novi zavjet Bog mi je mnogo toga govorio. No, svašta me zanimalo, od sporta do likovne umjetnosti. Čak sam imao i djevojku, no u dubini mojeg srca bila je čežnja za franjevaštvom”, rekao je fra Danijel.

Ovo zanimljivo svjedočanstvo možete poslušati niže:

Nanovo rođeni je katolička karizmatska molitvena zajednica kojoj su glavni ciljevi cjelovita formacija mladih katolika i evangelizacija.