„Sve za Euharistiju; ništa za mene.” Tako je napisala sveta Margareta Marija Alacoque po ulasku u samostan. Riječi ove svete redovnice opisuju kako svaki katolik mora živjeti: uvijek i svugdje potpuno za našeg euharistijskog Gospodina.
Radi euharistije idemo svakodnevno na svetu misu; poradi euharistije idemo često na ispovijed, klanjanje, molimo krunicu itd. poradi euharistije postimo i činimo pokoru. Radi euharistije vršimo svoje dužnosti. Radi euharistije nastojimo uvijek postati kristoliki. Čak i kada nam je fizički nemoguće učiniti nešto što bismo željeli učiniti, kao što je odlazak na svetu misu određenog dana, prinosimo tu patnju kao Božju volju, radi euharistije, piše Edwad Kervin s portala Catholic Exchange.
Budući da je Euharistija sam Bog, sama ljubav, mi, postajući sve više zaljubljeni u Njega, postajemo neprestano sve više gladni u našim srcima za spasenjem cijeloga svijeta (1 Kor 9,22). „Uistinu, u Euharistiji [Krist] nam pokazuje ljubav koja ide ‘do kraja’ (usp. Iv 13,1), ljubav koja ne poznaje mjere” (Eccelesia de Eucharistia 1).
Ljudi uče iz onoga što vide, što znači da naše ponašanje na svetoj misi, naše ponašanje prema Presvetom Sakramentu, podržava ili izdaje našu vjeru u Stvarnu Prisutnost.
Doista, iako će svi sakramenti prestati na kraju vremena, euharistija, na neki način, nikada neće prestati. Jer iako će sakramentalna vrsta nestati, Onaj koji je Euharistija nikada neće prestati. Bit jedinstva između Boga i duše u Nebu istovjetna je jedinstvu između Boga i duše u Euharistiji, s jedinom razlikom što će nebesko sjedinjenje biti neposredovano sakramentalnim zastorima. Dakle, Euharistija je uistinu naše nebo na zemlji.
Ipak, usprkos veličini ovog sakramenta, većina ljudi ne ljubi dovoljno Euharistiju, jer vjeruje da je to samo obični kruh i vino. Često citirana studija Pew Research Centera otkrila je da samo oko 28% katolika vjeruje da je Krist stvarno, istinski i bitno prisutan u svetoj pričesti, dok samo 63% onih koji posjećuju svetu misu tjedno ili više vjeruje u Stvarnu prisutnost.
Ljudi uče iz onoga što vide, što znači da naše ponašanje na svetoj misi, naše ponašanje prema Presvetom Sakramentu, podržava ili izdaje našu vjeru u Stvarnu Prisutnost. Nažalost, neke uobičajene prakse danas ne samo da daju osjećaj da je Euharistija kruh i vino, već predstavljaju i prilike za fizičko oskvrnjenje našeg Gospodina.
Stoga i klerici i laici mogu prakticirati/poticati male, ali konkretne prakse, koje su same po sebi velika djela ljubavi prema Presvetoj Euharistiji i koje promiču sve veću ljubav prema Njemu.
Patene se mogu koristiti na svakoj misi. Korištenje patene uvelike smanjuje mogućnost takvog slučajnog oskvrnuća. Čak i ako svećenik nema poslužitelja, može držati ciborij i patenu u istoj ruci (ako koristi ciborij u obliku kaleža) ili koristiti ciborij kao patenu (ako koristi ciborij u obliku zdjele).
Svećenici trebaju temeljito očistiti sve sveto posuđe. Sve vidljive čestice koje ostanu u ciborijima, kaležima itd. su naš Gospodin i stoga se ne smiju obeščastiti. Čak i ako svećenik ima slab vid, možda bi poslužitelj, sakristan i sl. mogli pažljivo pregledati svete posude nakon svete mise i obavijestiti svećenika ako treba koju od njih očistiti.
Ako hostija padne na tlo, prostor se mora pravilno i s poštovanjem očistiti. Hostiju treba podići, mjesto gdje je Hostija pala staviti krpu, cijelo područje prekriveno krpom politi vodom i krpom zatim to mjesto prebrisati. Zatim, krpu treba odgovarajuće zbrinuti.
Ako primiš našega Gospodina pod vidom vina, ne briši lica svoga. Krist je prisutan, Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo, čak i u svakoj kapi Predragocjene Krvi, jer Tijelo i Krv uskrslog Krista više se ne mogu odvojiti. Ako je nešto od našega Gospodina na nečijoj usnici, na primjer, može to polizati itd., ali ne smije brisati, da se time ne oskvrni Euharistija.
Izvanredni služitelji svete pričesti trebaju očistiti ruke nakon podjele. Kao što svećenik čisti svoje ruke nakon što je dotaknuo Presveto Tijelo i Krv Kristovu, tako moraju činiti i izvanredni službenici, da im čestice koje ostanu na rukama ne padnu na zemlju.
Oni koji primaju svetu pričest na ruku moraju provjeriti ima li čestica. Nerijetko čestica ili dvije svete Hostije ostanu na nečijoj ruci, čak i nakon što su primili cijelu Hostiju. Ta čestica je Krist, što znači da se pričesnik mora pobrinuti da konzumira svaku česticu na svojoj ruci.
Za one koji su na poziciji da provedu ove mjere, neka to učine. Za one koji su na položaju da potiču svoje pastore, prijatelje laike, itd., da čine te stvari, neka to čine. Možda bi svećenici čak mogli propovijedati o važnosti korištenja ovih praksi. Uostalom, “odličan put” sastoji se isključivo od ljubavi – bilo velika ili mala, sve mora biti učinjeno s potpunom ljubavlju (1 Kor 12,31). Živimo, dakle, kao trajni ljubitelji, štovatelji i učenici Euharistije, živeći svaki trenutak svoga života za našega Gospodina prisutnog pod svetim likom.