Treća Božja zapovijed svoj početak ima na prvoj uklesanoj kamenoj ploči koju je Mojsije dobio na brdu Sinaju kada je izabrani Božji narod sklapao savez s Bogom Izraelovim. Bog je autor ove zapovijedi, te se ona ne može mijenjati, jer je Bog u svojoj biti nepromjenjiv. Njome se uređuje odnos čovjeka prema Bogu. Čovjek ovu zapovijed može prihvatiti ili odbiti. Ako je prihvati, bit će “blagoslovljen”; ne prihvati li je, bit će “proklet”. Sloboda izbora nosi teret odgovornost, piše fra Petar Andrijanić za Svjetlo riječi.

Židovi kao dan Gospodnji svetkuju subotu, što prakticira i dio protestanskih krš­ćana, a većina preostalih krš­ćana svetkuje nedjelju kao dan Gospodnji; dok muslimani svetkuju petak kao dan posvećen Bogu. Čaš­ćenje nedjelje kao dana Gospodnjeg počinje kod prvih krš­ćana u I. stoljeću i uvedena je umjesto subote kada je Isus uskrsnuo i posvetio nedjelju kao dan Gospodnji. Tako je nedjelja postala prvi i najvažniji dan u tjednu u koji se svetkuje Boga i odmara se od svakodnevnih poslova i napora.

Crk­veni oci u prvim stoljećima naglašavali su važnost svetkovanja nedjelje. Poslije su crk­veni vođe službeno uključili svetkovanje nedjelje u crk­veni nauk, a krš­ćanski vladari nastojali su to provesti u praksi na teritorijima svojih država. Tako da nedjelja postaje neradni dan i za civilnu vlast, koju su morali održavati svi žitelji koji se živjeli na određenom teritoriju pojedinih vladara.

Citirajući židovskog rabina i znanstvenika Jacoba Neusnera, papa Benedikt XVI. naglašava da je u Izraelu zapovijed svetkovanja dana Gospodnjeg bila puno više od rituala. To je bio način oponašanja Boga koji se odmorio sedmi dan nakon stvaranja svijeta. Ono što je dobro za Boga, još je bolje i korisnije za čovjeka. Slijedom iste logike čovjek treba raditi šest dana, a sedmi se dan odmoriti i to vrijeme posvetiti Bogu, sebi i svojim najbližima.

Isus je naučavao da je “subota stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote” (Mk 2,27), prema čemu je dozvoljeno raditi i pomoći ljudima koji se nalaze u nevolji na dan Gospodnji uključujući poslove liječnika, vatrogasaca, policajaca i sl. Oni koji moraju raditi nedjeljom, u službi su općeg dobra. Svi koji nedjeljom rade u svoju ili tuđu korist, griješe protiv ove zapovijedi.

Za nas krš­ćane nedjelja je dan euharistijskog zajedništva i radosti kada se sastajemo kao Kristova zajednica i radujemo se što je Isus uskrsnuo. Zajedno se sluša i tumači Božja riječ, te se u sv. misi obnavlja spomen-čin muke, smrti, uskrsnuća i proslave Gospodina Isusa. To je i dan počinka od posla i dan povezanosti obitelji i prijatelja, “radost vlastitu danu Gospodnjemu ili potreban odmor duše i tijela” (ZKP, kan. 1247).

Nedjelja je i središnji dan obiteljskog okupljanja. Tijekom tjedna članovi obitelji su zbog raznih obveza i poslova raspršeni. Nedjelja daje mogućnost da se oni nakon zajedničkog misnog okupljanja, okupe oko zajedničkog obiteljskog stola da učvrste svoju povezanost, te da izmijene svoja iskustva i podijele radost zajedništva. Tog dana se okuplja i više obitelji i zajednica povezani rodbinskim, prijateljskim i sličnim vezama.

Nedjeljom krš­ćani običavaju biti više solidarni sa siromašnima, osamljenima, bolesnima i svima drugima koji su potrebni više brige i solidarnosti. Posjet siromašnim obiteljima, starima i bolesnima spada u sadržaj i bit Dana Gospodnjega. Svi oni koji su uskraćeni na bilo koji način, na Dan Gospodnji trebaju osjetiti brigu, blizinu i zajedništvo Crk­ve i svih članova obitelji.

Krš­ćani će posvetiti nedjelju darujući obitelj i rodbinu svojim vremenom i iskazujući im posebnu pažnju, koju im teško mogu iskazivati u ostale dane tjedna. Nedjelja je vrijeme pogodno za razmišljanje, šutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu nutarnjeg i krš­ćanskog života, bilo pojedinca, bilo zajednice.

Papa Ivana Pavao II. kaže: “Brinite se da svijet ne ohladi! Pazite da se ne smrznete u sebičnosti i konkurentskoj borbi, u praznom hodu zaposlenosti i lova za užicima; priđite uskrsnoj vatri svete mise i ne dajte da iskrvari nedjelja, Dan Gospodnji.”

Slaviti i častiti nedjelju spada u bit krš­ćanskog življenja i uređenja odnosa Boga i čovjeka vjernika. Uređeni odnosi pridonose boljem vjerskom životu i većem povjerenju čovjeka prema Bogu i Boga prema čovjeku. Svetost nedjelje je znak zahvalnosti i odanosti čovjeka prema dobroti Stvoritelja i njegove brige za sve stvoreno, a posebno za čovjeka vjernika. Zato slavimo nedjelju kao Dan Gospodnji, svima na spasenje!

Zato je Bog zapisao na ploče Zakona ono što ljudi nisu umjeli čitati u svojim srcima.
(Sv. Augustin)