Ako nemamo osobnu molitvu teže ćemo upoznati Boga i približiti mu se.
Sigurno imamo mnogo obveza i često smo zauzeti, ali nikada ne bismo trebali biti toliko zauzeti da nemamo vremena za molitvu, piše Aleteia.
Potrebno je odvojiti vrijeme za molitvu, a najbolje bi bilo kada bismo uspjeli organizirati vrijeme i ostaviti vrijeme za molitvu. Ako nam molitva ne bude prioritet, polako ćemo se sve više udaljavati od Boga, a s vremenom će i naša ljubav prema njemu oslabiti.
Katekizam Katoličke Crkve objašnjava koliko je molitva bitna za naš duhovni život:
Moliti je životna potreba. Suprotan dokaz nije manje uvjerljiv: ako se ne prepustimo vodstvu Duha, padamo u ropstvo grijeha. Kako Duh Sveti može biti “naš Život” ako je naše srce daleko od njega? KKC 2744
Svaki odnos pati ako nedostaje komunikacije. Na primjer, ako nikada ne razgovarate sa svojim mužem ili ženom, neće proći dugo da tu osobu volite manje i na kraju ćete se čak zapitati zašto ste u braku s tom osobom.
Ova stvarnost vrijedi čak i za prijateljstva. Ako nikada ne razgovarate sa svojim prijateljem iz djetinjstva nakon što završite srednju školu, vaše će prijateljstvo oslabjeti i možda ćete čak zaboraviti svog prijatelja.
Na sličan način, ako nikada ne razgovarate s Bogom u molitvi, s vremenom ćete zaboraviti na njega što dovodi i do gubljenja svijesti o grijesima koje činimo. Postanemo udaljeni i od Gospodina i od nas samih.
Ako se udaljimo od molitve počinjemo gubiti i osjećaj Božje prisutnosti u svom životu, a i naši postupci odražavat će tu stvarnost.
Molitva vodi do kreposti
Katekizam citira svetog Ivana Zlatoustog o ovoj temi, objašnjavajući kako je život molitve tijesno povezan sa životom u kreposti: “Ništa nije ravno molitvi; ona čini mogućim ono što je nemoguće, i lakim što je teško […]. Nemoguće je […] da čovjek koji moli […] ikad padne u grijeh.”
Sveti Alfonz Liguori to izražava na izravniji način kada piše: “Tko moli, sigurno se spašava; tko ne moli sigurno je osuđen.”
Zbog toga je svakodnevna molitva od životne važnosti za svačiji duhovni život. Ako ne molimo, manje ćemo prepoznati Isusa u svom bližnjem. Isusa možda nećemo ni prepoznati na kraju našeg zemaljskog života, udaljivši se od njega zanemarivanjem svakodnevnih molitvi.