"Čudimo se poput male djece, širom otvorenih očiju diveći se svakom novom iskustvu, novom danu, novom čovjeku; svemu što nam Gospodin poklanja svakoga dana, a napose: prestanimo biti uzeti i postanimo slobodni u imenu Isusovu", poručio je župnik župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu fra Ivan M. Lotar na društvenim mrežama..
Ponekad se čini da smo sve u životu vidjeli, čuli, doživjeli i da nas ništa ne može iznenaditi. Ipak, znamo da tomu nije tako. Nitko nije vidio sve, doživio sve. Želim s vama danas razmišljati o čuđenju. Ne o iščuđavanju, nego o čuđenju. “Danas vidjesmo nešto neviđeno!” – rekoše Isusovi suvremenici, nakon što je riječju ozdravio uzetoga.
Isus vraća uzetomu nadu, otvara bezbroj novih mogućnosti koje su mu bile uzete…
Uzetost nije bila samo tjelesna. Isus, kada tjelesno ozdravlja, ne ozdravlja samo na taj način. On ozdravlja cijeloga čovjeka. Nisu samo noge ili ruke ili kralježnica bili oduzeti. Bio je uzet čitav čovjek. Taj pasiv “uzet” govori o nevoljkosti i nevolji toga stanja; nevoljkosti jer ne želi biti takav i nevolji jer je to stanje teško, protiv njegove volje. Isus vraća uzetomu nadu, otvara bezbroj novih mogućnosti koje su mu bile uzete; ne samo da može hodati, trčati, nositi stvari; nego može hodati Isusovim putem kao što Izaija danas kaže: Bit će ondje čista cesta, a zvat će se Sveti put: nitko nečist njime neće proći, bezumnici njime neće lutati. Uzeti može trčati, kao što SZ svjedoči na drugom mjestu: kako su ljupke noge glasonoše radosti! I, napokon, može nositi Isusa, njegovu Riječ drugima: oni će vidjeti slavu Gospodnju, divotu Boga našega. Ukrijepite ruke klonule, učvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: “Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega!”
Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena, neka kliče stepa i neka procvjeta! Ko ljiljan, nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliče i nek se raduje. Možemo zamisliti sv. Antuna kako, držeći ljiljan u ruci, tumači upravo ovu riječ, uz onu iz knjige Sirahove.
Upravo su ovi reci Svetoga Pisma urezani u grb naše bazilike: Cvjetajte kao ljiljan. I mi smo dužni cvjetati poput ljiljana:
1. Ljiljan je simbol čistoće, na poseban način krsne nevinosti, kojoj se iznova trebamo vraćati življenjem po evanđelju, kako nam sveti Franjo zapovijeda.
2. Ljiljanov miris ispunja prostor: budemo li živjeli po evanđelju, miris naše svetosti širit će se svijetom, kao najljepše svjedočanstvo Božje ljubavi za cijeli svijet!
3. Ljiljanov cvijet simbolizira radost i veselje, kako navodi prorok Izaija.
Svaki naš dan neka bude ispunjen čuđenjem s početka: čudimo se poput male djece, širom otvorenih očiju diveći se svakom novom iskustvu, novom danu, novom čovjeku; svemu što nam Gospodin poklanja svakoga dana, a napose: prestanimo biti uzeti i postanimo slobodni u imenu Isusovu.