U našem Misalu, pod rubrikom Prigodne mise, imamo i Misu ZA VEDRINU, piše Katolički tjednik. Prije te mise je Misa ZA KIŠU, a nakon je Misa ZA LIJEPO VRIJEME. Pročitajmo zajedno zbornu molitvu u misi ZA VEDRINU: „Svemogući vječni Bože, ti nas karanjem liječiš, praštanjem podržavaš. Čuj naše molitve: obraduj nas vedrinom neba i daj da se darovima tvoje dobrote uvijek služimo na slavu tvoga imena i na svoje spasenje. Po Gospodinu.“

U samoj je misi najprisnije povezana tvar i duh. Tu je Kruh i Vino, Tijelo i Krv Kristova. Tu je Duh Sveti. Tu je cijelo Trojstvo. Tri Osobe u jednoj duhovnoj naravi. Kruh i Vino nam dolaze iz tvari zemlje zahvaljujući kiši i vedrini. Za oba je ploda i rada ljudskih ruku važna vedrina. Žito sazrijeva u ljeto kada je nebo puno vedrine, vrše se i vije da bismo dobili pšenicu od koje pravimo kruh. A za vino je jako važno ljetno razdoblje kada ima puno sunca i grožđe dobiva snagu i slatkoću. Dobro vino! Sve je to povezano i s našim dušama. U krajevima svijeta gdje se oblaci često nadvijaju nad zemljom, i dušama je teže čuvati vedrinu. Zato molimo za vedrinu neba. Pogled na vedro nebo spontano unosi vedrinu u naše duše.

Zanimljivo je primijetiti da mnoga televizijska studija, posebno ona iz kojih se odašilju vijesti ili političke emisije, u pozadini imaju plavetnilo slično onom nebeskom. Našim je očima ugodno gledati to duboko plavetnilo. Podsjeća nas i na plavo more, na ono kada je natkriljeno plavetnilom neba. Mi smo plavi planet. Nažalost, prečesto ispred te umjetne studijske vedrine stoje ljudi koji govore mnoge stvari koje nas zamračuju. Ima u tome neke varke. Pozor!

Ovo prirodno vedro nebo isijava neki poseban sjaj. Ispod njega blješte stabla i stijene, mora i rijeke, livade i staze. Posebno taj opći sjaj upijamo kada nebo promatramo u tišini, s nekog balkona ili proplanka gdje smo zaštićeni od svakodnevne buke. Naše oči po svemu sliče na tu vedrinu. One nose u sebi divni sjaj koji je razliven po cijelom Božjem svijetu. Oblaci dolaze i prolaze. Uvijek će ih biti. Tuge i crnila će uvijek biti. Grmljavine. Božjeg i ljudskog karanja neće nikada nedostajati. I to je karanje lijek. Kiša milosti. Nije dobro kada ostane samo karanje. Prigovori. Prijetnje. Udarci. Stiska. Potrebna nam je i vedrina. Opraštanje. Sjaj. Milost. Milina. Milosrđe. Ljepota. Krasota. Čista dobrota. Visina. Slava.

U Misi ZA LIJEPO VRIJEME molimo: „Bože, tebi se pokorava sva priroda. Molimo te, smiri žestoku oluju da strah od nevremena prijeđe u molitvu zahvalnicu. Po Gospodinu.“

Svaki je pogled na nebo pogodan za molitvu. Pogled na vedro nebo nekako nam spontano iz duše izvlači molitvu zahvalnicu!