Katolički svećenik iz Splita, župnik Pomera i Premanture u Istri don Antun Nižetić na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje koje se temelji na pojmu moralne teologije koji se naziva perplexitas i govori o razornim posljedicama prešućenih grijeha. Promišljanje don Antuna prenosimo u cijelosti.

Zamislimo ovakvu situaciju: radnik je u poduzeću ukrao neku svotu novca. Kolege počinju sumnjati na njega. On se nalazi u situaciji da mu prijeti otkaz ako se dozna. Ipak, ako otiđe vlasniku i prizna da je on ukrao i to pošteno vrati, moglo bi se dogoditi da ostane na poslu. Sada se nalazi u muci. Danima ne spava i tako dalje.

Osjeća se u duši licemjernom, što i jest. Sada joj i sve drugo što govori izgleda kao laž jer taji onu temeljnu istinu.

Zamislimo i ženu koja je prevarila svoga muža. Vraća se kući i razmišlja: reći mu istinu ili zatajiti i nastaviti živjeti s tom razornom tajnom. Odlučuje mu ne reći. Sve se mijenja. Osjeća se u duši licemjernom, što i jest. Sada joj i sve drugo što govori izgleda kao laž jer taji onu temeljnu istinu. I sve postaje upitno. Takvu situaciju moralna teologija naziva perplexitas. Perpleksnost. Kompleksnost. Situacija je nerješiva. Sve je postalo komplicirano. Sve je izgubilo svoju logiku. Ništa više nije onako kako bi trebalo biti. Klupko se sve više namotava. Čvor postaje sve teže razmrsiv. Promislimo i na svu zamršenost koju preljub ili rastava ostavljaju u dušama djece.

 Bog nas je stvorio da živimo u istini, dobroti i ljepoti. Kada se nešto od toga poremeti upada se u perplexitas.

Sv. Toma Akvinski je govorio da je perplexitas posljedica grijeha. Svaki grijeh vuče za sobom posljedice. Te posljedice se najviše očituju u naknadnoj zamršenosti. Po tome se vidi da je cijela stvarnost zamišljena, i ostvarena, bez grijeha. Grijeh ne spada na svijet. On je protusvjetski. Nelogičan. Nenormalan. Nemoralan. Ubitačan. Razoran. Protunaravan. Protuprirodan. Antihuman. Protiv nas samih je. Bog nas je stvorio da živimo u istini, dobroti i ljepoti. Kada se nešto od toga poremeti upada se u perplexitas. Ako se ustraje, perpelxitas se povećava.

Čovjek je prevarom dobio kuću. U njoj je živio dugi niz godina sa svojom obitelji. Pred smrt je priznao svoju prevaru. Uskoro je umro. Cijela obitelj je ostala u nedoumici što učiniti. Kuća im je jedino bogatstvo koje imaju. Ako otiđu do prevarenoga i vrate mu kuću upast će u mnoge nevolje. Koja složenost situacije. Gotovo je nerazmrsiva. I ovako cijeli svijet živi. Svakim novim grijehom perpleksnost se pojačava. Logično je onda da idemo prema onome što Sv. Pismo naziva: vlast tmina. Kaos. Zmajevo carstvo.

Ohrabruju nas toliki raskajani grešnici kojima je život bio zamršen do ludila, a sad su u Miru koji ih nosi iznad kaosa njihove prošlosti.

Svako neko vrijeme izbije strašan rat i ta se nagomilana perplexitas ispuše. Međutim, ne briše se. Ona se briše dubokim kajanjem, popravljanjem nepravde, strpljivim podnošenjem posljedica grijeha i žarkom ljubavlju. Ohrabruju nas toliki raskajani grešnici kojima je život bio zamršen do ludila, a sad su u Miru koji ih nosi iznad kaosa njihove prošlosti (pogledati video ”Pušač Biblije” na youtubu). Mnogi od tih su postali sveti. Oni svojim žarom spaljuju mnoge nečistoće i razmrsuju mnoge čvorove. Sad u njima vlada jednostavnost. Čistoća. Logika. (Vjernost je logična!) Mir. Istina. Dobrota. Ljepota. Višnji sklad. U njima se obnavlja prvotna Stvoriteljeva zamisao. U njima je spasenje na djelu. Spasitelj u njima, i po njima, uništava grijeh i smrt i uspostavlja milost i život.

Gospo koja razvezuješ zamršene čvorove, moli za nas!