"Ono malo što znamo o Josipu jest da je iskusio tugu, strah od smrti i najveće roditeljske strahove. Ali svaku nedaću koja mu se dogodila nije razumijevao kao dramu ega, već kao teološku dramu." Pročitajte ostatak promišljanja mons. Roberta Barrona, pomoćnog biskupa nadbiskupije Los Angelesa o današnjem svecu i kriznim vremenima.
Biskup Barron u korizmenim promišljanjima osvrnuo se na današnjeg sveca i Matejevo evanđelje:
Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist. (Mt 1,16)
A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. (Mt 1, 18-21)
Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. (Mt 24)
“Svaka epizoda Josipova života je krizna. Saznao je da mu je zaručnica trudna te se namjeravao rastati u tišini, ali mu se anđeo Gospodnji ukazao u snu objasnivši mu okolnosti začeća. Razumjevši da se to dogodilo u kontekstu Božje mudrosti uzeo je Mariju za ženu.”
Razumijevate li krizne situacije u kontekstu Božjeg plana ili vaših ciljeva?
“Zatim je, saznavši da je dijete u smrtnoj opasnosti, Josip majku i dijete poveo na putovanje u nepoznatu zemlju, a svi koji su ikada iskusili prisilno iseljavanje mogu razumjeti koliku razinu tjeskobe je Josip u tom trenutku morao proživljavati. Ali Josip je radio kako mu je Bog zapovjedio.
Naposljetku, saznajemo kako Josip očajno traži svojeg izgubljenog dvanaestogodišnjeg sina. Dok je tiho vodio dijete kući, Josip je još jednom stavio na stranu svoje ljudske emocije i vjerovao u Božji plan.
Ono malo što znamo o Josipu jest da je iskusio tugu, strah od smrti i najveće roditeljske strahove. Ali svaku nedaću koja mu se dogodila nije razumijevao kao dramu ega, već kao teološku dramu. Ta promjena stava je ono što Josipa čini zaštitnikom sveopće Crkve”, piše biskup Barron te poziva vjernike da, ugledajući se na Josipove reakcije u kriznim situacijama, promišljaju o vlastitim krizama.
“Jeste li se nosili s njima kao da su dio teološke drame, odnosno Božjeg plana ili ste se nosili s njima kao da su dio drame ega, odnosno vaših planova i ciljeva? Promišljajte o razlikama između te dvije perspektive i kako one, svaka na svoj način, oblikuju vaš stav i ponašanje.”