Taj čovjek koji je bio dostojan iz Marijinih ruku primiti dijete Isusa i prikazati ga Bogu, odabrao je našu zemlju i naš grad za svoje posljednje ovozemaljsko počivalište. Koliki je to dar, čast i blagaslov od sv. Šimuna nama, Zadru i cijeloj Hrvatskoj!?

Stoga je na Svijećnicu posebno svečano u Zadaru, kao i na blagdan sv. Šimuna 8. listopada, kada mu brojni hodočasnici pjevaju himan: „O proroče pravedniče, veliki naš zaštitniče, tvoje ruke časne svete prikazaše Božje dijete. Pravedniče sveti Šime, slavimo ti sveto ime. Slavimo ti svete kosti, ti nas čuvaj u milosti.“

Škrinja s relikvijama (neraspadnutim tijelom) sv. Šimuna Pravednika svakako je najznamenitija zadarska relikvija. Tijelo sv. Šimuna nalazi se u zadarskom svetištu u zlatnoj-srebrnoj škrinji na glavnom oltaru crkve Sv. Šimuna u Zadru. Škrinju je kao osobni zavjetni dar dala izraditi hrvatsko-ugarska kraljica Elizabeta, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića i žena Ljudevita Anžuvinca. Djelo je 1380. godine izveo zlatar Franjo Antunov iz Milana koji je u Zadru imao svoju zlatarsku radionicu. Najdragocjenije je to djelo srednjevjekovne zlatarske umjetnosti u Hrvatskoj i u svijetu, službeno proglašeno spomenikom kulture nulte kategorije.

A blagdan Prikazanja Gospodinova ili Svijećnica blagdan je svjetla, dan otajstva Boga koji prosvjetljuje čovjeka. Stoga se ovaj dan slavi i kao Svjetski dan posvećenog života. Kada su prema Mojsijevu zakonu, Isusa prikazali u hramu četrdeset dana nakon njegova rođenja, primio ga je pravedni i bogobojazni starac Šimun prepoznavši u njemu Otkupitelja svijeta. Sv. Šimun nazvao je Isusa „svjetlost na prosvjetljenje naroda”. Svetac koji je u svojim rukama držao Isusa i prikazao ga Bogu, odabrao je počivati na našem tlu. Zar to nije predragocijen Božji Dar za ZaDar!?