Jedan blagdan koji često prođe bez najave je blagdan Obraćenja sv. Pavla. Ovaj čudesni događaj, koji je dio crkvenog kalendara više od 1500 godina, nepomičan je blagdan – to jest, uvijek je na isti kalendarski datum, 25. siječnja. (Neke godine blagdan pada u nedjelju , a budući da samo svetkovina ili blagdan našega Gospodina mogu nadmašiti nedjeljnu liturgiju, blagdan Obraćenja sv. Pavla se tada ne obilježava uvijek naširoko.)

Ali ove kalendarske okolnosti ni na koji način ne umanjuju važnost Pavlova obraćenja, budući da je bio među najvećim misionarima koji su širili riječi Isusa Krista. Nadalje, on je primjer da svakoga, čak i najtvrdokornijeg nevjernika ili najpodlijeg krivovjerca, naš ljubljeni Spasitelj može iznova roditi, piše Simply Catholic.

Put za Damask

Savao, koje je prvotno Pavlovo ime, rođen je u židovskoj obitelji u Tarzu (Turska) oko godine 8. pr.Kr. Bio je i rimski građanin, činjenica koja će igrati veliku ulogu kasnije u njegovom životu. Školovao se kao farizej, po zanimanju je izrađivao šatore, ali je bio najpoznatiji po svojoj mržnji prema kršćanima. Vjerovao je da su Isusova učenja prekršila Mojsijev zakon i stoga je uznemiravao, pa čak i zatvarao svakoga tko je slijedio taj Put.

Prvi biblijski spomen Savla nalazi se u Djelima apostolskim 7,58, jer je on promatrač koji promatra svoje kolege Židove kako kamenuju svetog Stjepana do smrti. Agresivni progonitelj kršćana u Jeruzalemu, Savao je tražio i dobio dopuštenje od velikog svećenika da krene u Damask u svrhu zatočenja više Kristovih sljedbenika.

Većina kršćana zna priču o tome što se dogodilo na cesti u Damasku: jarko svjetlo koje je srušilo Savla, Isusov glas, Savlova sljepoća i trenutni odgovor na Kristov poziv. Na način prvih apostola koji su, kad ih je Krist pozvao, napustili svoj životni stil da bi ga slijedili, ni Savao ne oklijeva. On kaže DA, kao što je Blažena Majka rekla DA. Zaslijepljen od susreta s Isusom, dopustio je da ga odvedu u Damask gdje je kršten, nakon čega je krenuo širiti vijest o Isusu. Pavao bi kroz svoj život uvijek iznova ponavljao priču o svom obraćenju, uključujući i različite sudce i kraljeve koji su sudili o njegovim aktivnostima. Knjiga Djela apostolskih, na tri mjesta, priča priču o Savlovom iskustvu na putu u Damask.

Utjecaj njegova obraćenja

Savlova iznenadna promjena zbunila je one oko njega, jer je bio poznat kao onaj koji je mrzio kršćane, koji je išao u potrazi za njima u namjeri da ih eliminira, posebno za one pojedince za koje je istinski smatrao da krše židovski zakon. Odjednom se preobrazio iz preziratelja Isusovih sljedbenika u gorljivo zagovaranje Evanđelja tog istog Isusa. Nitko nije mogao predvidjeti ovo obraćenje; to je jedno od velikih čuda čovječanstva.

Poput najvatrenijeg obraćenika, Pavao se jednostavno nije mogao zasititi Krista.

Nakon krštenja, Savao, koji će se u 13. poglavlju Djela apostolskih zvati Pavao, otišao je u pustinju Arabiju da moli i razmišlja o svom pozivu. Zatim se vratio u Damask i u sinagogu, gdje je posvjedočio Isusovo božanstvo. Iako nije imao kršćansku obuku, Bog mu je ulio riječi u srce i u usta.

Židovi u Damasku će na kraju popustiti protiv njega. Prijetnja je postala toliko ozbiljna da su drugi kršćani pomogli Pavlu u bijegu koji je uključivao spuštanje preko gradskih zidina u košari. To je bio tek početak prijetnji i napada na Pavla. Odsad su ga često smatrali društvenim nepoželjnikom, agitatorom i vođom opasne sekte.

Iz Damaska ​​je otputovao u Jeruzalem, gdje mu je prethodila reputacija progonitelja kršćana, a tamošnji kršćani bili su nesigurni i zbunjeni njegovom pojavom. Ovdje se susreo i provodio vrijeme s Petrom, postajući još odlučniji služiti svom Spasitelju.

Pavao -oruđe u Božjim rukama.

Na koncilu u Jeruzalemu, 49. godine, Pavao je uspješno argumentirao protiv raširenog uvjerenja da će nežidovi koji žele postati kršćani prvo morati prijeći na židovstvo, što znači pridržavati se Mojsijevog zakona, obrezati se i pridržavati se svih židovskih prehrambenih običaja. Zbog Pavlova uvjeravanja, kršćanstvo će postati još raširenije.

Poput najvatrenijeg obraćenika, Pavao se jednostavno nije mogao zasititi Krista. S vjerom i hrabrošću raspaljenim od Duha Svetoga, Pavao će ostatak svog života provesti idući od zemlje do zemlje i od grada do grada proglašavajući Isusa Mesijom, organizirajući i ohrabrujući kršćane da budu odlučni Isusovi sljedbenici, a nevjernike da otvore svoja srca Kristu, pokaju se i krste. Postao je poznat kao apostol (nežidova) i njegova su putovanja, pisma i učenje promijenili svijet.

Često u nevolji, Pavao  je bio suočen, zatvoren (iako su ga anđeli spasili), fizički zlostavljan i više puta ugrožen i maltretiran zbog propovijedanja poruke koju je prethodno napadao. Unatoč svim opasnostima s kojima se susreo, Pavao nikada nije posustao niti iznevjerio svog Boga. Na kraju su ga odveli u Rim kao zarobljenika i odrubili mu glavu zbog Evanđelja.

Zašto baš Pavao?

Zašto bi Isus izabrao takve poput Pavla? U tim ranim danima Crkve zasigurno su bili dostupni i drugi odani Isusovi sljedbenici – sljedbenici spremni dati svoje živote kako bi naviještali Isusa Krista kao spasitelja svijeta. Ali Isus je odabrao i obratio ovog farizeja, poznatog kao Savao, rekavši: “Ovaj čovjek je moje odabrano oruđe da nosim moje ime pred poganima, kraljevima i Izraelcima” (Djela 9,15). Bog je odabrao ovog čovjeka koji je snažno mrzio sve za što se Isus zalaže, čovjeka koji je ulazio u kuće kršćana i “odvlačio muškarce i žene”, a zatim ih “predao u tamnicu” (Djela 8,3). Taj je čovjek postao Božji odabrani instrument za širenje Isusove poruke po Bliskom istoku i dijelovima Europe. Zasigurno, naš Gospodin djeluje na tajanstvene načine.