Budući da su sveci u svemu sjedinjeni s Bogom, oni dijele Njegovu želju. I oni žele da se približimo našem Gospodinu i da i sami postanemo sveci. Najbolji način kako možemo častiti svece je taj da i sami rastemo u svetosti.
Općenito, moderno doba zanemaruje praksu odavanja počasti ljudima koji su svoju izvrsnost pokazali u življenju kreposti. Idoliziramo slavne i popularne, a ono vrijedno divljenja, uistinu izvrsno, prepuštamo učiteljima i udžbenicima. No, trebali bismo odati počast izvrsnima. Zašto? Jer je to dio vrline pravednosti; čast pripada časnom.
Nadalje, svete ljude, tj. svece, treba posebno častiti jer je svetost najviši oblik izvrsnosti – ona je blizina Bogu. (I imajte na umu da “čast” ne znači “štovanje”, koje je rezervirano samo za Boga.) Sv. Bonaventura u životopisu sv. Franje bilježi nekoliko događaja u kojima Franjo časti svece na načine koji se mogu činiti poznatima, kao npr. čašćenjem relikvija, ali i na načine koji nam se mogu učiniti stranim ili zbunjujućim, naime postom. Zašto bi sveti Franjo postio za sveca? Što to znači? Trebamo li oponašati njegov primjer?
U jednoj sceni Franjo pronalazi zaboravljene relikvije svetaca. Bonaventura piše: [Kada] je Franjo molio u nekoj napuštenoj crkvi, u providuri Massa, blizu planine Casale, bio je prosvijetljen duhom da zna da su tamo skrivene neke svete relikvije. Tugujući što su dugo bili lišeni svoje dužne časti, zapovjedio je svojoj braći da ih uklone. ( Život sv. Franje , 1904., pogl. 6.7)
Sveti Franjo je zabrinut da je svecima, čije su relikvije izgubljene, na neki način učinjena nepravda time što im se ne časti. On odmah prepoznaje što im se duguje kao svetim Božjim ljudima “zbog ljubavi i poštovanja koje su iskazivali Kristu” ( Život sv. Franje , 1904., pogl. 9.3).
Božjom milošću postigli su svetost.
Bonaventura kasnije detaljno opisuje kako je sveti Franjo častio svece. Prvo, on časti i poštuje njihove relikvije, ali sveti Franjo ih također časti čineći nešto jedinstveno: posti za njih. Bonaventura piše da je Franjo “posvetio posebnu korizmu u njihovu čast” ( Život sv. Franje , 1904., pogl. 9.3) i da bi rutinski postio dulje vrijeme “u čast arkanđela Mihaela” ( Život sv. Franjo , 1904., Pogl. Zašto?
Franjine prakse uče nas dvjema stvarima. Prvo, čašćenje svetaca je važno. Božjom milošću postigli su svetost. Crkva im priznaje stanje potpunog jedinstva s Bogom na nebu i za to im, po pravdi, treba dati čast. Ovo nas vodi do naše druge točke, da ih moramo poštivati tako što sami rastemo u svetosti. Biti svetac znači biti prisno sjedinjen s Bogom. Bog se želi sjediniti s nama na najtješnji mogući način: u sakramentima ovdje na zemlji, ali posebno kroz potpuno jedinstvo s Njim na nebu. Budući da su sveci u svemu sjedinjeni s Bogom, oni dijele Njegovu želju. I oni žele da se približimo našem Gospodinu i da i sami postanemo sveci. Ono do čega je svecima poglavito stalo je da i mi postanemo sveti, da i mi postanemo sveti. To nas navodi da shvatimo da je najbolji način za poštovanje svetaca činiti dobro u njihovu čast, moliti se i postiti u njihovu čast.
Biti svetac znači biti prisno sjedinjen s Bogom.
Kako možemo bolje razumjeti te molitve i postove? Oni su kao da nekome posvetite knjigu ili date donaciju u dobrotvorne svrhe u nečije ime. Kroz posvetu, pisanje knjige odaje počast toj osobi, a taj dobrotvorni čin davanja donacije postaje radnja koja odaje počast drugome. Druga metafora može biti kada sportaš nekome posveti rezultat ili igru: “Učinio sam to za tebe…” Kada učinimo nešto dobro za drugoga, to mu je na čast. Navika svetog Franje da posti za svece bila je ključna praksa kojom ih je častio. Taj je čin, osim vlastite dobrote, postao i čin predanosti.
Dakle, post ima za cilj da nas približi Bogu namjernim lišavanjem sebe kako bismo mogli jasnije prepoznati svoju potrebu i ovisnost o Svemogućem. Međutim, svaka čast koja se iskazuje svecu ne ostaje samo u svecu; ne časti isključivo njega ili nju. Budući da su sveci prisno sjedinjeni s Kristom, “pobožnost prema Božjim svetima, mrtvima ili živima, ne prestaje u njima, nego prelazi na Boga, u mjeri u kojoj častimo Boga u Njegovim slugama” (Toma Akvinski, ST II-II, q. 82, a). Stoga je svaka čast koja se iskazuje svecima ujedno i čast koja se iskazuje Bogu. Kada činimo vjerske radnje, kao što su molitve i postovi, u čast svetaca mi se – na neki način – molimo dvostruko. Prvo, u našim molitvama, a drugo u štovanju svetaca.
Stoga je svaka čast koja se iskazuje svecima ujedno i čast koja se iskazuje Bogu.
Čast koja se odaje svecima ne umanjuje Božju čast, niti nas odvraća od Boga i štovanja Njega. Naprotiv, mi častimo Božje djelo koje je ovog sveca učinilo svecem. Sam sveti Bonaventura iskazao je čast Bogu iskazavši čast Franji u pisanju ovog životopisa. Shvatio je da mu je svečevim zagovorom život bio pošteđen dok je bio mlad. Dakle, iz zahvalnosti i časti koja mu pripada i Bogu koji ga je učinio svetim, sveti Bonaventura svojom knjigom časti svetog Franju. I mi bismo trebali namjernije častiti svece. Kako ćeš ti to učiniti?
Izvor: Catholic Exchange