“Neprestano se vraćajmo k svetim ranama Gospodina našega Isusa Krista, tamo je naš odmor i mir”.
1. Na putu čišćenja
Kad mladi ljudi tvrde da obožavaju svog ljubljenog ili ljubljenju često uopće nisu svjesni što govore. Kad bi znali pravo značenje te riječi i stvarno probali nekoga obožavati, hulili bi, jer obožavanje u svom punom značenju pripada samo Bogu.
Mnogi zaljubljeni misle da su već u raju i zato sve apsolutno idealiziraju. Ranije ili kasnije bude se iz toga sna kako bi ustvrdili da povjerenje i predanje među ljudima može biti samo do izvjesnog stupnja. Zato sami sebe izlažemo razočaranju kad prevelike nade polažemo u ljude ili previše očekujemo od njih.
Klanjanje, obožavanje u potpunom značenju pripada samo Bogu. Samo je Bog toliko moćan da nas stvarno beskrajno prihvaća i podnosi ovakvima kakvi jesmo, a uz to nas još i beskrajno ljubi. Zato Bog i jest jedini kojem pripada obožavanje i koji nas neće razočarati.
Istinsko klanjanje počinje od poniznosti koja se najprije očituje kroz istinu. Kad u vjeri uvidimo svoju “ništavnost” pred Bogom, kad u Bogu uvidimo svoje “sve“ i kada prihvatimo same sebe u svojoj ništavnosti pred Bogom tek tada započinje naše klanjanje. To je određeni proces očišćenja koji našu dušu oslobađa od vlastitog “Ja”. Klanjajući se Krvi Kristovoj dopuštamo da budemo očišćeni tako što svoje slabosti, umjesto da ih potiskujemo i prešućujemo, stavljamo u “Rijeku milosrđa”.
2. Prosvjetljenje
U prvoj fazi klanjanja vodile su nas vjera i poniznost, sada će dominirati nada i pouzdanje. Snagom pouzdanja moći ćemo, uz Božju pomoć, izručiti svoje “ništa” Božjemu “sve“. Budući da smo otkrili Svemogućega kao beskrajno milosrđe i dobrotu, ne bojimo se izgubiti i utonuti u Boga. Nema bolje mogućnosi da se pronađemo i ostvarimo od potpunog predanja Bogu, koji nas potom u potpunoj slobodi može oblikovati.
Nada i pouzdanje daju nam novo svjetlo na životnom putu. Zajedno s tim svjetlom ispunjava nas nova mudrost koja nam govori kako žarče moliti. Nada nam dopušta da sve očekujemo i izmolimo od Krvi Kristove. Također nas obdaruje spremnošću da, kao Marija pod križem, izgubimo sve kako bi se Božji plan mogao ostvariti. Nada vjeruje uskrsnoj zori koja daje više od onoga što gubimo na Veliki petak.
3. Sjedinjenje
U trećoj etapi klanjanja ljubav nas dovodi do potpunog jedinstva. Bacivši se u Božji bezdan/ponor ne nađosmo se u kaosu ili smrti, čega smo se možda pribojavali u tamnim trenucima kušnje. Susrećemo se s novim, ispunjenijim životom. Pšenično zrno koje se predalo zemlji, nije umrlo nego urodilo obilnim plodom. Klanjanje na ovoj etapi je kontemplacija. Više nam nije potrebno puno riječi da izrazimo osjećaje duše i iskažemo ljubav. Jednostavnost posvećuje svoj dan u skromnoj ali neizrecivoj radosti. Dovoljno je biti ondje gdje je Ljubljeni. Patnja više ne zastrašuje. Dapače, postala je nešto dragocjeno, privlačno jer uvijek nanovo pročišćava ljubav, prosvjetljava i vodi k zajedništvu s Kristovom Krvlju.
Poslušajmo što o tome kaže sv. Gašpar. Ovaj citat je nastavak prijašnjih koji zajedno tvore jednu cjelinu: “Neprestano se vraćajmo k svetim ranama Gospodina našega Isusa Krista, tamo je naš odmor i mir”.