Biblija upotrebljava obične tvari i pojave iz prirode da nam približi značenje Duha Svetoga, piše fra Josip Ikić, član Franjevačke provincije Bosna Srebrena koji djeluje kao prefekt i odgojitelj sjemeništaraca u Visokom te profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u svome promišljanju za portal Svjetlo riječi.

Tako su simboli Duha vjetar, voda, vatra, svjetlo, ulje, novo vino itd. Već smo napomenuli da je „brat vjetar” posudio ime Duhu (vjetar, dah > duh). Sada je došla na red „sestrica voda” kao simbol Duha. Himan Veni Creator kaže da je Duh Sveti „studenac živi”.

Što znači ovaj izraz?

Naziv „izvor živi” (fons vivus), prvenstveno označava „živu vodu”, ali i „izvor života”. Ovdje imamo tri pojma: voda – život – Duh, odnosno tri asocijacije: voda – život, voda – Duh, Duh – život. Svima je jasna prva asocijacija: voda je život, odnosno bez vode nema života ni biljkama, ni životinjama, ni ljudima. Bez kiše nema hrane, nema života. Posebno su toga svjesni ljudi koji žive u sušnim krajevima, na rubu pustinje, kao što je Izrael.

Biblija često povezuje vodu i Duha Božjega. Tako Bog najavljuje Izraelu preko proroka Izaije: „Jer na žednu ću zemlju vodu izliti (…). Izlit ću Duh svoj na tvoje potomstvo” (Iz 44,3). Proroci kažu da se Duh izlijeva (usp. Joel 3,1) ili razlijeva (usp. Zah 12,10). Apostoli i evanđelisti spominju krštenje u Duhu, preporođenje od vode i Duha. Sam Isus nas poziva da pijemo živu vodu koja će izvirati iz njegove utrobe (usp. Iv 7,37-39).

Duh je, dakle, voda koja izlazi iz Spasitelja i preobražava veliku pustinju grešnoga svijeta u Božji vrt milosti; ulijeva se u veliko „Mrtvo more” (grešni svijet) i u malo „Mrtvo more” (grešni pojedinac) i pretvara ih u mjesta puna života, puna milosti Božje.

Na poseban način apostol Ivan prikazuje Duha kao vodu koja izvire iz probodenoga boka raspetoga Krista (usp. 1 Iv 5,6-8). On time izričito primjenjuje na Krista veliko Ezekielovo viđenje o vodi koja izvire iz Hrama i teče u Mrtvo more i sve oživljuje (usp. Ez 47,1-12). Krist na križu je novi i definitivni „Hram” Božji (usp. Iv 2,19). Duh Sveti je „rijeka žive i bistre vode” koja izvire iz Jaganjčeva prijestolja i natapa zemlju i „stablo života” koje daje ljekovite plodove i lišće (usp. Otk 22,1-2). Duh je, dakle, voda koja izlazi iz Spasitelja i preobražava veliku pustinju grešnoga svijeta u Božji vrt milosti; ulijeva se u veliko „Mrtvo more” (grešni svijet) i u malo „Mrtvo more” (grešni pojedinac) i pretvara ih u mjesta puna života, puna milosti Božje.

Ovdje smo, skoro neprimjetno, prešli na treću asocijaciju Duh – život. Starozavjetni znak, voda, postaje novozavjetna stvarnost, život. Duh je stvarni život. Riječi koje nam Isus govori duh su i život (usp. Iv 6,63). Sv. Pavao jednostavno kaže: „Slovo ubija, a Duh oživljuje” (2 Kor 3,6). Crkveni su oci na Carigradskom saboru 381. nazvali Duha Svetoga Gospodinom i Životvorcem.

Kakav nam to život daje Duh Životvorac?

Duh nam daje božanski život, život koji ima svoj izvor u Ocu, a nama se očitovao u Sinu (1 Iv 1,2), život koji primamo u krsnom preporođenju. Ne postoji stvarna suprotnost između naravnoga života, koji dobivamo rođenjem, i duhovnoga života, koji dobivamo preporođenjem. Oba života, naime, dolaze od Boga. Ipak postoji razlika na moralnoj razini koja se očituje u poznatim oprekama: narav/milost, tijelo/duh, stari/novi život, zemaljski/vječni život.

Ako živimo po Duhu – u poniznosti, sačuvat ćemo i dušu i tijelo u uskrsnuću, a ako živimo po tijelu – u oholosti, izgubit ćemo i dušu i tijelo.

Istočni grijeh i osobni grijesi unose opreku i napetost između tijela i Duha. Bog nam daje slobodu da izaberemo život po tijelu ili po Duhu. Stalno smo u duhovnoj borbi. Naša je duša razapeta između prohtjeva tijela i zahtjeva Duha (usp. Rim 8,5-7). Stoga su askeza i križ neizbježni u kršćanskom životu. Ako živimo po Duhu – u poniznosti, sačuvat ćemo i dušu i tijelo u uskrsnuću, a ako živimo po tijelu – u oholosti, izgubit ćemo i dušu i tijelo.

Stoga, otvorimo se Duhu Svetom da od njega primimo nad-naravni život, inače ćemo pasti u zabludu bezbožnoga humanizma koji obećava lažni naravni nad-život, ohologa nad-čovjeka, opasni demonski trans-humanizam.

Kao što voda uvijek silazi, a nikad ne uzlazi, tako i Duh silazi na ponizne i žedne duše i daruje im nadnaravni život. Stoga, otvorimo se Duhu Svetom da od njega primimo nad-naravni život, inače ćemo pasti u zabludu bezbožnoga humanizma koji obećava lažni naravni nad-život, ohologa nad-čovjeka, opasni demonski trans-humanizam. Ova zabluda vodi u vječnu smrt.

Pretvori naše pustinje u mirisne i plodne vrtove.

Dođi, Životvorče! Dođi, Živa Vodo! Natopi svojim milosnim životom naša srca, naše obitelji, naše molitvene i župne zajednice. Pretvori naše pustinje u mirisne i plodne vrtove. Amen.