Litanije su molitve upućene Bogu, Blaženoj Djevici Mariji ili svecima koje se sastoje od mnoštva zaziva i odgovora. Iako se uglavnom prakticiraju u župnim crkvama, one su svakako prikladne i poželjne i za osobnu molitvu, piše Lea Potočar sa portala Žena Vrsna.

Riječ litanije dolazi od grčke riječi “lite” što znači molitva ili naknada. Prilikom javnog moljenja, jedna osoba recitira zazive, a ostali odgovaraju.

Litanije su se počele moliti još u predkršćansko doba

Litanije potječu iz predkršćanskog doba, kada su Židovi koristili zazive i odgovore u javnim molitvama. Prve kršćanske litanije vjerojatno su se sastojale od učestalog ponavljanja riječi

Kyrie Eleison (grčki izraz za Gospodine, smiluj se) – to je zaziv kojeg molimo na svetoj Misi. Vjernici su ovom zazivu s vremenom dodavali druge zazive i nastala je čitava riznica raznih litanija koje danas poznajemo. Neke od njih možete pronaći ovdje.

1601. godine papa Klement VIII. zabranio je tisak i javnu molitvu svih litanija osim Litanija svih svetih i Lauretanskih litanija. Od tada je Sveta Stolica odobrila još četiri molitve litanija za javnu upotrebu – Litanije Presvetom Imenu Isusovu i Presvetom Srcu Isusovu te Litanije Predragocjenoj Krvi Kristovoj i Litanije svetom Josipu. Uz ove litanije, postoje brojne druge koje se mogu koristiti za osobnu molitvu.

Molitve bogate sadržajem i slikovitim opisima

Ove su molitve bogate sadržajem i slikovitim opisima. Tako se, na primjer, Blažena Djevica Marija u Lauretanskim litanijama naziva Majkom, Djevicom i Kraljicom te se ovim trima imenima dodijeljuju razni opisi – neobični, a bogati značenjem. Više o njima možete pročitati u nizu članaka Imena naše Majke.

Bilo da ih molimo u sklopu osobne molitve ili javne pobožnosti, litanije nam pomažu da bliže upoznamo i lakše zamislimo Gospodina, Gospu ili svece kojima molimo dok ih upoznajemo kroz razne atribute koje im litanije pripisuju. Poput krunice, litanije imaju umirujući, ritmički ton molitve. Moguće ih je i pjevati za one koji najlakše i najljepše mole pjevajući.