"Dan za danom prolazi. Vijesti, promjene, tjeskobe, razmišljanja... I puno vremena ode vrteći se u krug. Mnoge informacije nam kradu vrijeme i uzimaju mir, nagrizaju nadu, propitkuju vjeru. Što god radili, gubili vrijeme bespotrebno, griješili, prozivali čak i Boga, Bog nas čeka...", piše Krešimir Josip Bahmec, karmelićanin koji se trenutno nalazi na poslijediplomskom studiju duhovnosti u Rimu.
U polutami studene crkvice, u klupi ili ispovjedaonici, kod najdražeg svetca, dok prolazimo pored neke kapelice već po navici zamišljeni, Bog nam se želi osmjehnuti. Želi nas pozdraviti ali mi smo prezauzeti, žurimo. Moramo usput naći vremena (da se slučajno ne bismo odmorili ili sabrali od stresa) za provjeriti vijesti na mobitelu, brojke ove i one, savjete korisne i beskorisne…
Ali Bog svejedno čeka. On ima vremena jer ga je stvorio. Ali mi ga nemamo koliko mislimo. Pozdravimo ga na brzinu u molitvi koju volimo završiti što prije i ne zaboraviti popis želja. Ali Bog ih zna i prije nego smo ih nabrojali. Bog zna sve što nam treba i bolje od nas.
Bog želi nas. Ne naše želje nego nas. Ne želi naše riječi nego tišinu u posvećenom vremenu, najvažnijem vremenu u danu. Bog ne broji, Bog ljubi, daje i prima naš sitniš sa velikim veseljem kao majka mali pogaženi cvjetić svojeg djeteta, cvjetić koji čuva kao najveće blago jer je to njezino maleno, njeno sve.
I dok se vijesti izmjenjuju dan za danom, osvajajući naše vrijeme i živote, u te iste dane u crkvicama se čita na svakoj misi Božji govor nama. Neizmjerno vredniji i istinitiji od svih vijesti. I nepogrešivo pogađa naše vrijeme i naše živote.
U evanđelju Isus govori o katastrofama, o kraju, o kamenu koji neće ostati nerazvaljen, o ratovima, potresima i gladi. Ali ja vidim samo riječi: “Ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak” (Lk 21, 5,10).
Isus govori da će nas progoniti i predavati u tamnice. Ali ja vidim samo opis svijeta kakav je uvijek bio i ostaju mi samo riječi koje Isus upućuje direktno nama: “Zadesit će vas to radi svjedočenja” (Lk 21, 13). Svjedočenja za Njega. Koliki bi htjeli da su živjeli u Isusovo vrijeme i bili sa njim na Kalvariji i pod križem i mogli lako zaraditi Raj svjedočeći za Njega? Pa evo, prilika neće nedostajati. Za svakoga tko želi slavu Isusovu u vječnosti.
Isus nam govori: “Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti”! (Lk 21, 17-19) Ni vlas sa glave! Postojanošću ćemo se spasiti!
Ne zanimaju me strahote, one će uvijek biti tu, one su svijet. Zanima me što mi Bog govori kroz njih. To pamtim i ne brinem.
Da se svijet okrene naopako, da sve gori i da je tama posvuda, ne brinem, moj Bog je sa mnom i čeka me u molitvi, na križu, u prijatelju i neprijatelju… Idem mu u susret, idemo svi… Kladimo se na Boga. Pobjeda je sigurna.