Himan O dođi, Stvorče, Duše Svet nije samo molitva Duhu nego i sažet nauk o Duhu Svetom, piše fra Josip Nikić za Svjetlo riječi.  Pogledajmo što himan govori tko je i kakav je Duh Sveti. Započnimo naše razmišljanje o samom imenu treće osobe Presvetoga Trojstva.

Što u sebi sadrži ime Ruah Kadoš, Duh Sveti?

Kada su se obraćali Duhu Božjem, Duhu Jahvinu, starozavjetni vjernici i proroci, Gospa, Isus i apostoli upotrebljavali su hebrejsku riječ ruah. Što u sebi sadrži ime Ruah Kadoš, Duh Sveti? Riječ ruah doslovno označava dvije povezane fizičke stvarnosti: vjetar (zrak) i dah (disanje). I u ostalim jezicima Duh je povezan s glagolom disati i imenicom dah: grčki Pneuma, latinski Spiritus, njemački Geist, engleski Ghost itd. Dakle, vjetar i dah nisu samo simboli nego i ime Duha Božjega. Pogledajmo na nekoliko mjesta u Bibliji gdje se spominju vjetar i dah u značenju duha.

Na samom početku Biblije kaže se da je pri stvaranju svijeta „duh Božji lebdio nad vodama” (usp. Post 1,2). Ovdje je tako velika sličnost između duha i vjetra da se može jednako prevesti „Duh Božji” i „vjetar Božji” ili „snažni vjetar”. U izvještaju o stvaranju Adama, navodi se da je „Bog napravio čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahnuo dah života” (Post 2,7). Ove dvije temeljne slike Duha dostižu svoj vrhunac u novozavjetnim izvještajima o izlijevanju Duha.

Slikom snažnoga vjetra i vihora izražavamo snagu, slobodu i transcendenciju Duha Božjega, dok slikom disanja, daha, laganoga povjetarca ističemo dobrotu, nježnost, mir i imanentnost Duha Božjega

Navedimo samo dva primjera. 

Prvo, Uskrsli predaje Duha apostolima u znaku daha i disanja: „To rekavši, dahne u njih i kaže im: ‘Primite Duha Svetoga’” (Iv 20,22). Drugo, na Pedesetnicu Duh se Sveti spušta na prve kršćane u znaku snažnoga vjetra (usp. Dj 2,2). Duh Sveti je, dakle, otajstvo snage i nježnosti. Slikom snažnoga vjetra i vihora izražavamo snagu, slobodu i transcendenciju (nadnaravnost, svetost) Duha Božjega, dok slikom disanja, daha, laganoga povjetarca ističemo dobrotu, nježnost, mir i imanentnost (blizinu, prisutnost) Duha Božjega. Duh Sveti je pravi Bog. On je istovremeno strašan i očaravajući. On je apsolutna snaga i bezgranična nježnost, nezaustavljivi pokret i neizmjerni mir.

Što ovo znači za nas vjernike?

Kao prvo, Duh Sveti je jedina prava snaga, jedina stvarna moć koja drži Crkvu. Mi, kao zajednica ili pojedinci, ne živimo od vlastite snage. Snaga Crkve nije u njezinoj mudrosti, inteligenciji, diplomaciji, organizaciji, filozofiji, kanonskom pravu, nego u Duhu Svetom. Isto tako, Duh Sveti je izvor snage i odvažnosti pojedinaca, proroka, apostola, mučenika, vjernika. Kao drugo, Duh Sveti je „slatki gost” naše duše.

Duh je Sveti jedini pravi lijek za našu osamljenost, za naš strah i nemoć

On nas ispunjava svojom dobrotom i nježnošću. Po njemu postajemo „ukućani Božji”, Bog prebiva u nama, a mi u Bogu. Sveti Ivan to kaže ovako: „Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao” (1 Iv 4,13). Štoviše, Duh je Sveti jedini pravi lijek za našu osamljenost, za naš strah i nemoć. Zato pozivajmo Duha Svetoga u svoj život da nam donese snage i hrabrosti u svjedočenju evanđelja, ali i utjehe i mira u patnjama i poteškoćama. Jedina molitva Duhu Svetom u Bibliji jest Dođi, Duše. To je Maranatha Duha Svetoga.

Završimo ovo razmatranje molitvom Duhu Svetom.

Dođi, Duše Sveti! Dođi, snago i milino Božja! Dođi, pokretu i smirenosti Božja!

Ohrabri nas, utješi nas, obnovi nas! Ispuni nas Božjom prisutnošću i intimnošću.

Dođi, Duše Sveti, iz probodenog Isusova boka i iscijeli naše rane na duši i tijelu.

Očisti nas i pomladi nas. Ispuni nas ljubavlju i milinom.

Dođi, Duše Sveti, iz usta Uskrsloga. Oslobodi nas od straha i mlakosti.

Ispuni nas milosrđem i praštanjem. Ispuni nas snagom i nježnošću. Amen.