Katolička crkva podupire učenje Isusa Krista kada je u pitanju kleveta, nastojeći istaknuti dostojanstvo svake ljudske osobe.

Katekizam Katoličke crkve kategorizira klevetu prema Osmoj zapovijedi. «Svi ljudi, u skladu sa svojim dostojanstvom, da bi bili osobe… posjeduju, već u svojoj naravi, nagnuće tražiti istinu, i moralno su obvezni, da to čine, iznad svega s poštivanjem vjerske istine. Dužni su pristupiti istini, čim su je upoznali i svoj život urediti prema njenim zahtjevima».

Kristovi su učenici “odjenuli novoga čovjeka, stvorenog na priliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti”. “Odbacivanjem laži” oni trebaju “odbaciti svaku zlobu i svaku prijevaru i neiskrenost i zavist i svaku klevetu”.

Lažni svjedok i krivokletstvo. Kada se javno iznese, izjava suprotna istini poprima posebnu težinu. Na sudu postaje lažni svjedok. Kad je pod zakletvom, to je krivokletstvo. Djela poput ovih doprinose osudi nevinih, oslobađanju krivca ili povećanom kažnjavanju optuženih. Oni ozbiljno ugrožavaju provođenje pravde i pravičnost sudskih odluka. KKC (2475-2476)

Ova Božja zapovijed pokriva širok raspon uvreda protiv ljudske osobe, uvijek poštujući njezin ugled.

Poštivanje ugleda osoba zabranjuje svaki stav i riječ koja bi im mogla nanijeti nepravednu ozljedu. Tako onaj koji to učini postaje kriv i to zbog:

– brzopletog prosuđivanja koji, makar i prešutno, pretpostavlja kao istinitu, bez dovoljno utemeljenja, moralnu grešku bližnjega;

– omalovažavanja koji bez objektivno valjanog razloga otkriva tuđe greške i propuste osobama koje ih nisu poznavale;

– klevete koje primjedbama suprotnim istini šteti ugledu drugih i daje povoda za lažne sudove o njima.

Istodobno, kao što bilježi Katekizam, može postojati “objektivno valjan razlog” za javno otkrivanje mana osobe.

To nije lako dešifrirati i u većini slučajeva ne bismo trebali javno isticati tuđe mane. Čak je i sam Isus tražio od nas da taj spor riješimo privatno, prije odlaska na sud.

“Ako tvoj brat zgriješi protiv tebe, idi i reci mu njegovu krivnju između tebe i njega samog. Ako te sluša, stekao si brata. Ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednog ili dvojicu, kako bi se ‘svaka činjenica mogla utvrditi na svjedočenju dva ili tri svjedoka.’ Ako ih odbije poslušati, reci to Crkvi. (usp. Matej 18,15-17)

Ipak, čak i u ovom slučaju, Isus predlaže da “otiđete u Crkvu” po pomoć u rješavanju problema, umjesto da pokušavate javno riješiti problem. Kleveta je ozbiljan grijeh, koji se protivi Božjim zapovijedima, ali najbolji način za rješavanje takvog sukoba je uvijek privatno, daleko od očiju javnosti.

izvor: Katekizam Katoličke Crkve, (br. 2475-2476)