Razočaranja su neizbježna... No, kao katolici, pozvani smo odgovoriti drugačije: s milošću, a ne gorčinom. Evo i kako.
Razočarani u druge? Niste sami
Evo kako katolici mogu odgovoriti – s milošću, a ne zamjeranjem.
Političari obećavaju pa „podbace“, vođe ne ispunjavaju očekivanja, influenceri zavode na krivi put, a i prijatelji ponekad „posustaju“ – čak ni obitelj ponekad ne bude uz nas kad je najpotrebnije.
Tjeskoba / Foto: Canva
Sve to može nas ostaviti obeshrabrene, frustrirane i s pitanjem: „Što sada?“ A za katolike – to pitanje je važno, piše Aleteia.
Kako smo pozvani odgovoriti kada nas netko razočara – bilo da je riječ o osobnoj situaciji, nečemu javnom ili nečemu što se na kaotičan način odvija na svjetskoj pozornici?
Isus razumije
Prvo, budimo jasni: razočaranje nije samo „moderna nevolja“. Čak je i Isus bio razočaran.
U svom najtežem trenutku, u Getsemanskom vrtu, Njegovi najbliži prijatelji nisu mogli ostati budni s Njim. Petar, Njegov najhrabriji pristaša, triput Ga je zanijekao. Juda Ga je potpuno izdao.
Ako itko zna kako boli kada ga iznevjere oni najbliži, onda je to Isus.
Taddeo Zuccari, Krist u Getsemanskom vrtu, oko 1556., / Foto: HAZU
Ali kako je On odgovorio? Ne s bijesom ili javnim sramoćenjem. Nije uputio: „Rekao sam vam ja.“
Odgovorio je ljubavlju, oprostom i što je poprilično važno – nije odustao od njih.
To nam je prilično jasan uzor. Iako, priznajmo, nije ga lako slijediti.
Kad se svijet uključi
Naravno, današnji svijet donosi novi zaokret.
Zahvaljujući društvenim mrežama, osobni padovi i javni skandali više ne ostaju „lokalni“. Šire se poput požara, skupljajući komentare, bijes i podjele nevjerojatnom brzinom.
Društvene mreže / Foto: Pixabay
Odjednom, naša osobna razočaranja mogu se činiti još većima – kao da smo svi dio nekog beskrajnog suda u kojem je milost rijetka, a osuda obilna.
Ali, kako piše sveti Pavao:
Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! – Efežanima 4,31
Drugim riječima: ne pridružuj se rulji – ni na internetu, ni izvan njega.
Put naprijed
Kad nas netko razočara, katolički put nije pretvarati se da ne boli. Nije ni opravdavati nanesenu štetu niti bježati od istine. To je sljedeće:
- iskreno priznati bol
- oprostiti – čak i kad nas to nešto „stoji“
- sjetiti se da smo i mi druge razočarali – i da nam je bila iskazana milost.
U konačnici, sve se svodi na to gdje stavljamo svoju nadu. Kako Psalam 118,8 kaže:
Bolje se Jahvi uteći nego se uzdati u čovjeka.
Ljudi će nas iznevjeriti. Institucije će posustati. Ali Bog ostaje postojan – utočište koje nikada ne razočara.
Birati milost
U svijetu koji brzo otkazuje, a sporo oprašta, katolici imaju priliku svjedočiti nešto protukulturalno: milost. Tihu, strpljivu, postojanu milost.
To ne znači da zatvaramo oči pred ozbiljnim nepravdama. Ali znači da ostavljamo prostor za otkupljenje – i za druge, i za sebe.
Milosrđe / Foto: Canva
Zato, kad vas netko idući put razočara, nemojte odmah zauvijek zatvarati vrata. Umjesto toga, zastanite. Pomolite se.
I sjetite se da katolici slijede Spasitelja koji nije odustao od svojih nesavršenih prijatelja – i ne odustaje ni od nas.