Hercegovački franjevac fra Marin Karačić na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o kajanju za svaki počinjeni grijeh poručivši kako kajanje ne smije izostati, makar na razini razuma jer osjećaji nekada mogu izostati zbog različitih uzroka. "Dušu je potrebno oprati, isto kao i tijelo", piše fra Marin čije promišljanje prenosimo u nastavku.
Često se dogodi da ljudi ne osjećaju krivnju i kajanje za svoj grijeh. Razumski znamo da je nešto grijeh, ali izostane taj unutarnji osjećaj kajanja. A s druge strane znamo da je za oprost grijeha uvjet kajanje. I to ne kajanje zbog straha od kazne ili pakla, nego kajanje zato što smo povrijedili ljubav Božju.
Najprije, ne smijemo se pretjerano voditi osjećajima jer osjećaji su varljivi te vjera pa i ljubav ne počivaju samo na osjećajima. Darovan nam je razum i iznad je osjećaja.
Dušu je potrebno oprati, isto kao i tijelo.
Danas se osjećamo dobro, sutra lošije, prekosutra opet malo drugačije, ali moj grijeh je isti i jučer i danas i sutra, bez obzira na moje osjećaje prema njemu.
Ponekad bismo najradije izgovorili da se kajemo zato što se ne kajemo, jer htjeli bismo osjetiti pokajanje, ali se to ne dogodi.
Bitan je unutarnji stav kajanja, stav promjene i možemo se pokajati “razumski”, iako možda osjećaj izostaje.
Ne dajmo se zavarati napasnim mislima kako se ne trebamo ispovijedati jer ćemo opet sagriješiti ili osjećajima da smo licemjerni jer obećavamo nešto što znamo da ne možemo ispuniti. Ti u tom trenutku uistinu želiš promjenu i želiš krenuti iznova, iako smo svjesni svoje grešnosti i padova. Dušu je potrebno oprati, isto kao i tijelo.
Bitan je unutarnji stav kajanja, stav promjene i možemo se pokajati “razumski”, iako možda osjećaj izostaje. Za nedostatak osjećaja može biti više uzroka, ali svakako se potrebno moliti da nas Gospodin približi sebi, da omekša i natopi svojom Prisutnošću naša srca.