U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.

Uvod

Isus je još uvijek u središtu Jeruzalema, u Hramu. Isus govori Židovima koji su povjerovali i zato su došli u Hram. Prostor Hrama puno govori. On je izdvojen od svakodnevnoga života i žurbe. U njega se i dolazi da se s Bogom razgovara. Ta izdvojenost od svakodnevnoga uvjet je privilegiranoga odnosa s Bogom. Ali to se može ostvariti i u tvojemu domu.

Priprema

Moli sa svetim Augustinom (Ispovijesti, I, 5):
„Tijesna je za te kuća duše moje: proširi ju.
Ruševna je: popravi ju.
Ima na njoj nešto što vrijeđa oči tvoje: priznajem i znam.
Ali tko će ju očistiti?
Ili kome ću ako ne tebi vapiti:
„Od tajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine,
A od tuđih poštedi slugu svojega.“
Vjerujem, pa zato i govorim.
Gospodine, ti sve znaš.

Čitanje: Iv 8,31-42

U ono vrijeme progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: »Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.«
Odgovore mu: »Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: ‘Postat ćete slobodni?’« Odgovori im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svojega oca.«
Odgovoriše mu: »Naš je otac Abraham.« Kaže im Isus: »Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.«
Rekoše mu: »Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.«

Razmatranje

Jesu li s Isusom u Hramu isti slušatelji kao jučer? Razlikuje li ih što?
Pokušaj zamisliti kao stoje ili sjede u Hramu. Koje mjesto pripada komu?
Je li Isus među njima, to jest zajedno s njima ili je ispred svih njih?
Kad smo god zajedno s drugim ljudima, kad smo povezani ne samo prostorno, nego i osjećajno, duhovno ili bilo kako drugačije, ako Bogu ne pripada njegovo mjesto, ljudi će se međusobno boriti za to mjesto. Tako će postajati vječiti suparnici kojima uvijek netko u životu smeta i koga treba izbaciti i odbaciti.

Još malo

U razgovoru sa Židovima koji su povjerovali Isusu očekivali bismo da se razumiju i da nema suprotstavljanja. Ali nije tako. Što nam to govori?
Nije dovoljno samo se oduševiti Isusom, biti ushićen, zvati se njegovim, a u svojim mislima, stavovima, riječima i djelima biti ispunjeni drugim „duhom“ koji je stran Isusu.
Prihvatiti Isusa i biti njegov učenik ne proizlazi iz tumačenja i prolaznoga oduševljenja. To je životna odluka koja je konačna i trajna i koja se mora dokazati i pokazati u vjernosti. Zbog toga Ivan govori tako često ‘ostati u Isusu’ ili ‘ostati u njegovu Duhu’. Tko se odlučio za Isusa, istovremeno stupa u životni prostor gdje kod kuće može i treba naći novo. U Isusovoj riječi ‘ostati’ misli se na dovršen i trajan odnos u vjeri prema Isusu, što se izražava u donošenju ploda. Samo je onomu tko tako ostane u Isusovoj riječi najavljena puna spoznaja istine. Ovdje se ne misli na teoretsku, razumno shvatljivu istinu. Naprotiv, ovo spoznavanje znači zapravo biti zahvaćen istinom koja kao preobrazbena snaga uvodi u proces krajnje, potpune promjene, što vodi do čovjekova oslobođenja.

Molitva
Gospodine, posebno te molim za meni tako drage osobe, one koji su meni povjereni, a daleko su od tebe, ne razumiju te i ne shvaćaju, ili to čak i ne žele. A ja sam nemoćan i ta nemoć boli i stvara tjeskobu. Daj mi snage da poput tebe od njih nikada ne odustanem u nastojanju da im budem znak i oslonac na putu prema istini i slobodi, na putu prema tebi, Isuse.