Svjedočanstvo Antonije Politeo

Gospodin me duže vrijeme želio približiti apostolatu za život. Nakon što sam saznala za inicijativu „40 dana za život‟, trebalo mi je tri godine da prihvatim Njegov poziv i odvažim se doći na molitveno bdjenje ispred bolnice. Tada nisam ni slutila što mi predivno Gospodin priprema. Danima sam imala silnu želju ići na bdjenje, no nikako se nisam mogla odvažiti. Pratile su me iste misli: „Što ako me vidi netko iz moje okoline tko ne odobrava molitvu pred bolnicom?“

Tijekom korizmene kampanje 2018. godine održavala se Večer dobročinitelja. Upravo te kampanje sudjelovala sam na večeri tijekom koje je u meni pobuđena želja za aktivnijim sudjelovanjem u apostolatu za život. Čula sam mnoga svjedočanstva, no jedno me posebno dotaklo. Vedranovo je svjedočanstvo bilo iskreno snažno i hrabro. Pomislila sam u sebi kako je hrabar stati pred toliko ljudi, riječima ogoliti svoj život prije obraćenja, govoriti istinu o zaštiti nerođenih s tolikim žarom prema Gospodinu. Nakon njegova svjedočanstva pomislila sam da je upravo ovo kampanja u kojoj me Bog želi ispred bolnice, a moje je srce zavapilo: „Bože, ja želim upoznati ovog čovjeka, ne znam gdje i ne znam kako, ali znam da Ti znaš.‟ 

Prošla su dva tjedna dok se nisam odvažila krenuti pred bolnicu. To subotnje jutro bilo je prohladno i kišovito, najljepše za ostati kod kuće. Trebala su mi dva sata da konačno krenem prema bolnici. Stalno sam tražila opravdanja da ipak ostanem kod kuće. No Gospodin je i dalje kucao na moje srce i pozivao me da izađem iz udobnosti svoga doma. Krenuvši prema bolnici promišljala sam o tome zašto me Bog baš danas tako silno želi ispred bolnice. 

Kada sam došla ispred bolnice, dočekala me nekolicina molitelja. Zajedno smo izmolili dvije desetice, a onda sam nastavila sama moliti još nekoliko molitava. Razmišljala sam kako je možda vrijeme da krenem kući, a onda je na bdjenje stigao Vedran. Pomislila sam: „Gospodine, je li to uistinu moguće?‟ Naravno, ta Gospodinu je sve moguće. 

Susreli smo se još nekoliko puta na bdjenjima i događajima koji su se održali te kampanje, a nakon Prve međunarodne konferencije za život, Vedran me pozvao na kavu i tada je krenulo naše bolje upoznavanje. Ubrzo sam shvatila da je upravo on osoba s kojom želim sklopiti sakrament ženidbe i zasnovati obitelj. Sudjelovanjem u radu Inicijative i upoznavanjem Vedrana, Gospodin je polako počeo mijenjati i moje srce. Otvorio ga je za život. 

Zahvalna sam Gospodinu koji je bio toliko strpljiv čekajući da se odazovem Njegovu pozivu. Danas sam uistinu sretna i blagoslovljena u našem bračnom životu. Naša obitelj je odnedavno proširena za još jednoga člana. Inicijativa ne samo da se bori i spašava živote nerođenih, već Gospodin preko nje zasniva obitelji i stvara novi život.

Svjedočanstvo Ante Škarića

Bračni par Škarić

Mi smo Ante, Blaženka i Niko Škarić. Naša obitelj ima još jednog člana – bebu koja se u proljeće 2019. rodila za nebo. Godinu dana ranije, također u proljeće, rođen je Niko. A još godinu dana ranije, opet u proljeće, sklopili smo sakrament braka nakon otprilike godine dana zaručništva. 

Kada je inicijativa „40 dana za život“ započela u Hrvatskoj, odmah smo se pridružili molitvi pred KBC „Sestre Milosrdnice‟, svatko iz svoga kuta. Oboje smo dotad bili aktivni i angažirani u našim župnim zajednicama i različitim molitvenim inicijativama, a zajednički prijatelji pozvali su nas na ovu molitvu. Odmah smo se zaljubili u molitvu za nerođene, ali ne i međusobno. Viđali smo se, ali nismo se „vidjeli“.

Moliti za nerođene zaista je posebno milosno, osobito u ranim jutarnjim ili kasnim večernjim i noćnim satima. Tada vlada tišina, uglavnom nema previše ljudi i osjeća se jedinstvo s tim najmanjima, najugroženijima, najnevinijima – nerođenima. Često smo zamišljali milijune tih malih svetih duša kako blagonaklono gledaju na nas i našu malu žrtvu, sada sigurni u krilu Očevu i zaogrnuti Majčinim plaštem. Naravno, moleći za njih, donosili smo u molitvi želje i čežnje naših srca. A za oboje to je bila čežnja za bračnom ljubavi, pripadanjem, potpunim zajedništvom „u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti… u sve dane života našega.“ Ni slutili nismo da ćemo se za koji mjesec zaista ugledati, vidjeti jedno drugo i krenuti zajedno putem otkrivanja ljepote ljubavi i predanja. 

Inicijativa je organizirala Nacionalni susret u Sisku, a oboje smo bili sudionici. Program susreta bio je bogat i sadržajan, a u pauzama smo nekako uvijek nas dvoje završavali u zajedničkom razgovoru uz puno smijeha i radosti. Ta iskra je postajala sve jača kroz daljnje susrete na zajedničkoj molitvi pred bolnicom, a posve je planula tijekom suradnje na snimanju CD-a „Radost i molitva za nerođene“. Naime, Blaženka je pred bolnicom susrela slijepu gospođu kojoj je čitala molitve iz molitvenika i došla na ideju kako bi bilo lijepo imati CD s molitvama za nerođene. Ja sam tada bio voditelj molitvenog tima i ona me kontaktirala za realizaciju te ideje. Vrlo brzo smo, uz Božju pomoć, to i ostvarili i zaista se, kroz molitvu i radost, i povezali. U znak zahvale, Blaženka mi je poklonila svoju sliku trudne Gospe, jedinu koju je imala, a slika joj se, naravno, „vratila“ kada smo se vjenčali. 

Vrlo brzo smo shvatili da želimo graditi budućnost zajedno i da imamo hrabrosti reći „da“ jedno drugome za sve što život nosi, koliko god neizvjesno bilo. Nakon šest tjedana zaručili smo se u Blaženkinoj djevojačkoj Župi Marije Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea, na svetkovinu Božjeg Milosrđa. Ta je župa u Zagrebu poznata kao mjesto štovanja Božjeg milosrđa, a u Župi su i relikvije svetog Ivana Pavla II. i svete sestre Faustine. Uz molitvu za nerođene, njegujemo i posebnu pobožnost Božjem milosrđu, kojem se rado i često utječemo. Nakon godinu dana zaručništva vjenčali smo se u toj istoj župi, uoči svetkovine Božjeg Milosrđa. Slučajnost? Možda, ali svakako i naša želja usidriti naš brak i našu obitelj u sigurnoj luci milosrđa. 

Vrlo brzo saznali smo i vijest o najvećem daru koji je moguće dobiti, daru novog života. Mjesec dana prije naše prve godišnjice braka rođen je Niko, u KBC „Sestre Milosrdnice‟. Rođen je tijekom korizmene kampanje Inicijative, u trenutku kada je na mjestu bdijenja bila relikvija svetog Ivana Pavla II. Nakon otprilike godinu dana, na istom je mjestu rođen Nikin brat ili sestra, ovaj put za nebo. U istoj prostoriji u kojoj se rade namjerni pobačaji jedno je dijete, stvoreno iz ljubavi, uz suze svoj majke otišlo gdje je savršena Ljubav. Zahvalni smo za sve i hrabro idemo dalje, otvoreni novome životu, posvajanju, udomljavanju. 

Kroz Inicijativu smo stekli i brojna prijateljstva, pa i kumstva. Rado svjedočimo ljepotu toga zajedništva, i u lijepim i u teškim trenutcima.  

Po dolasku u restoran na naše svadbeno slavlje svirala je pjesma „We found love in a hopeless place“ (Pronašli smo ljubav na mjestu bez nade). I, zaista, jesmo. Pronašli smo ljubav na mjestu koje tolike majke i očeve ostavlja bez nade, a pod krinkom izbora. Na mjestu gdje liječnici, iako su sve dezinficirali, izlaze krvavih ruku. Na mjestu gdje mnoge majke i očevi gube nadu zbog problema s plodnošću. Da, mi smo tu pronašli Ljubav, a zapravo je ona pronašla nas.

Mjesto bdjenja uvijek je mjesto susreta i brojnih svjedočanstava. Drugim poticajnim svjedočanstvima naših molitelja možete pristupiti pomoću ove poveznice.

Ovaj intervju prvotno je objavljen u 4. broju Pohoda, prvom hrvatskom pro-life časopisu, a na portalu HKM-a objavljen je uz dozvolu Uredništva.