Sadašnja situacija u svijetu između Rusije i Ukrajine skrenula nam je pozornost na mnoge različite svece koje zapadna Crkva, odnosno rimokatolici, slabo poznaju. Oni mogu biti sveci povezani s istočnim crkvama u zajedništvu s Rimom poput Ukrajinske katoličke crkve ili to mogu biti sveci povezani s pravoslavnim crkvama koje ne uživaju zajedništvo s Rimom, poput ruskih ili ukrajinskih pravoslavaca, piše o. Edward Looney s portala Catholic Exchange.

Sv. Nektarija progonila je hijerarhija njegove crkve. Uklonili su ga s položaja bez ikakvog razloga. Kad se želio sastati sa svojim biskupom, bio je kamenovan jer nije vraćena nikakva korespondencija. Svetost svetog Nektarija zamijetili su mnogi u Crkvi, a razočarali su se kada je on prepušten za ulogu patrijarha u Aleksandriji.

Što da radim? Koja je tvoja volja?

Bio je i veliki molitelj. Kad god bi morao donijeti odluku, okrenuo bi se molitvi i pitao Boga što bi trebao učiniti. U jednom uvidu u svoj molitveni život, pita: „Što da radim? Koja je tvoja volja?” U drugoj molitvi molio je: “Smiluj se onima koji me mrze. Neka ne propadnu.” Nalazio je u svom srcu molitvu čak i za one koji su ga povrijedili i progonili. Dobar primjer za sve nas.

U našim crkvama imamo kipove svetaca. U istočnoj crkvi imaju ikone. Izgledaju kao slike, ali se zovu ikone. Dok su naslikane, ispravan način da se opiše njihovo stvaranje je da ikonu napiše ikonopisac. Naslikati ikonu je oblik molitve.

“Gospodine, Isuse Kriste, sine Boga Živoga, smiluj se meni grešnom.”

Pobožnost prema Mariji prisutna je u Istočnoj Crkvi, a u jednom trenutku sveti Nektarije je rekao: “Moram razgovarati sa svojom majkom.” Sljedeći prizor doveo ga je do Marijine ikone i ondje ju je konzultirao u svojoj molitvi. Naše bogoslužje nazivamo misom ili euharistijom. Istočna crkva ima božansku liturgiju, a euharistija se slavi iza ikonostasa. Pjevanje je ključna komponenta božanske liturgije.

I još jedna molitva istočne Crkve je Isusova molitva: “Gospodine, Isuse Kriste, sine Boga Živoga, smiluj se meni grešnom.” Ova molitva se ponavlja u nizu slično kao što katolici mole krunicu. Ako niste upoznati s istočnim crkvama, upoznat ćete se s njihovim stilom molitve i bogoslužja u Božjem čovjeku.

Sveti Nektarije čuo je unutarnji glas koji mu je rekao da ode na otok i da dovede grupu žena koje žele osnovati vlastiti samostan. To je svecu izazvalo mnogo kritika i lažnih navoda onih koji su se protivili njemu i njegovoj službi s redovnicama.

Film Božji čovjek govori o pravoslavnom biskupu koji je u svom životu izdržao mnoga iskušenja i nikada nije odustao od Boga kojeg je volio i kojem je služio. Godine 1998. Grčka pravoslavna crkva u Aleksandriji ponudila je javnu ispriku za zlostavljanje svetog Nektarija i vratila mu dostojanstvo imena. U svojoj isprici napisali su: “Molimo svetog Nektarija da oprosti i nama, nedostojnima, i našim prethodnicima.” Može se samo zamisliti da im je sveti i sveti biskup doista oprostio sa svog mjesta u vječnosti, dok nastavlja posredovati za one koji traže njegove molitve. Božji čovjek je snažna priča koja će vam zasigurno dirnuti u srce i potaknuti vjeru.