"Nužna je smrt grijehu, da grijeh uistinu prestane biti naš gospodar, a sloboda za učiniti ovaj izbor za Boga zahtijeva odlučno prihvaćanje križa, ne birati ono što je lakše ni ono što je ugodnije, već ono što je draže Gospodinu", poručuje o. Jakov Milić, bosonogi karmelićanin, na društvenim mrežama. Njegovo promišljanje donosimo u cijelosti.
Naš Bog je Bog milosrđa, Bog koji se ne umara u praštanju, Bog koji uzvraća stostruko, Bog koji nas voli preko svake mjere. Ipak, naš Bog nije blesav Bog i njegov poziv nije poziv na hedonizam bez kraja. Nije on išao od grešnika do grešnika i govorio im: nek si ti meni živ i zdrav. Jasno im je rekao da su im oprošteni grijesi, ali da idu i da više ne griješe. Jer to je logika evanđelja. Biti sveti. Imati vječni život uvijek pred očima.
Jedini cilj našega života treba biti da radimo sve na veću slavu Božju, jer nas je Bog stvorio da budemo s njim. Odmah na početku Katekizma piše da je Bog slobodno stvorio čovjeka da ga učini dionikom svoga blaženog života. Dakle, smisao našeg postojanja je da možemo biti s Gospodinom, zato smo stvoreni. Da budemo sveti. A biti svet znači biti sličan Bogu, u pravoslavnoj se teologiji mnogo govori o theosis, pobožanstvenjenju, pri čemu čovjek postaje nalik Bogu. Ali da bi Bog mogao zasjati, mora nestati sve ono što će spriječiti prolazak te Božje svjetlosti, zemljani čovjek mora nestajati. To je nestajanje je nužno bolno, micanje naših grešnih sklonosti je bolno.
Ali da bi Bog mogao zasjati, mora nestati sve ono što će spriječiti prolazak te Božje svjetlosti, zemljani čovjek mora nestajati.
Da bismo mogli s Kristom uskrsnuti, moramo biti kršteni u njegovu smrt. Stari čovjek mora umrijeti, to je i važna slika u krštenju, premda danas najčešće krstimo polijevanjem po glavi, rani su kršćani triput uranjali u vodu, što je označavalo tri Kristova dana u grobu.
Nekad naš stari čovjek uistinu zna biti tvrd i krut i to slamanje zna biti strahovito bolno.
Kaže Pavao: „Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime.“ Ne govori Pavao o leptirićima i cvjetićima i materijalnom blagostanju koje ide s nasljedovanjem Krista. Govori o smrti staroga čovjeka da bismo mogli živjeti. Nekad naš stari čovjek uistinu zna biti tvrd i krut i to slamanje zna biti strahovito bolno. Nekad je uistinu potrebna destrukcija onoga što jesmo da bi nas Bog mogao stvoriti nanovo na svoju sliku.
Nužna je smrt grijehu, da grijeh uistinu prestane biti naš gospodar, a sloboda za učiniti ovaj izbor za Boga zahtijeva odlučno prihvaćanje križa, ne birati ono što je lakše ni ono što je ugodnije, već ono što je draže Gospodinu.
grijeh