‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru. Njegovo promišljanje prenosimo u cijelosti.

Smijem li biti prosječan? U bilo čemu što činim ili što jesam, je li mi dopušteno ograničiti se na određeni kalup i djelovati samo u njegovu okviru? Naravno da je dopušteno. Međutim kada bi djelovao samo u onome što ja smatram da je dopušteno ne bih se nimalo oslobodio učmalosti rutine i promatranja svega kao matematike te bi dimenzija dubljeg odnosa prema onome što jesam sada manjkati i neću biti zadovoljan.

U bilo čemu što činim ili što jesam, je li mi dopušteno ograničiti se na određeni kalup i djelovati samo u njegovu okviru?

Zadržavati se na prosječnosti i na minimumima neće nikoga uspjeti zapaliti za ono što jesam, jer mu neću znati posredovati tu poruku moje vlastite oduševljenosti nečim. Također, rezultati neće ništa biti manje prosječni ili već viđeni. Samim time neću ni sebe moći učiniti sretnim, jer sam kao takav onda dio mase, dok u isto vrijeme ne želim kušati u sebi što to znači biti izvrstan i izdići se iznad nečega što sada vidim kao granicu mojih kalupa. U trenutku izdizanja, uočavam činjenicu da je ta granica bila cijelo vrijeme stepenica za korak dalje tj. jedan pedalj bliže nebu i savršenosti koju mi Bog preko mog života želi ponuditi. I kako sada drugačije promatramo pitanje je li mi dopušteno biti prosječan.

U činu Boga koji je postao čovjek promatram Isusa koji se iz svoje savršenosti „unazadio“ zbog tebe i mene da bi nas pozvao u blaženu širinu nadjačavanja trenutnih okvira.

Sada ono poprima konture jezivoga jer mi se nudi kao nazadan izbor, a ne kao neki napredak ili nadgradnja. U činu Boga koji je postao čovjek promatram Isusa koji se iz svoje savršenosti „unazadio“ zbog tebe i mene da bi nas pozvao u blaženu širinu nadjačavanja trenutnih okvira. Čak i preko križa i odbacivanja svakog čovjeka kada vidi moj angažman. Jer sam svjestan da radim ispravnu stvar. Tada i patnja postaje smislena i cjelokupni put moje preobrazbe dobiva novi kut gledanja, jer činim ono što mi je Bog preko svoga Sina naložio činiti. Veliko je to! Stoga, dragi prijatelji, hrabro naprijed! Bog vas blagoslovio!