Prema izvještaju Richarda Lenara sa Sveučilišta u Daytonu, 1612. godine njemački plemić Wolfgang Langenmantel i njegova supruga Sophie Imoff bili su na rubu razvoda. U pokušaju da spasi njihov brak, Wolfgang je u nekoliko navrata tražio savjet kod oca Jacoba Rema, isusovačkog svećenika, koji je bio poznat po svojoj pobožnosti i mudrosti, a koji je, kako se vjerovalo, doživio ukazanje Djevice Marije, piše Aleteia.

Na dan njihovog posljednjeg zajedničkog susreta, otac Rem je molio u kapeli svog samostana pred slikom Djevice Marije pod naslovom “Žalosna Gospa”.

Kad ga je Wolfgang tog dana sreo, predao je ocu Remu svoju vjenčanu vrpcu, koja je, prema običaju, povezivala ruke mladenke i mladoženja kao simbol njihove doživotne zajednice. Dok je molio s Wolfgangom, svećenik je podigao vrpcu u zrak i razvezao joj čvorove.

Lenar je napisao: “Dok je otac Rem zagladio vrpcu, postala je intenzivno bijela. Zbog ovoga su Wolfgang i Sophie uspjeli izbjeći razvod i nastaviti svoj brak.”

Slika nastala prema ovoj priči prikazuje Djevicu Mariju koja razvezuje čvorove bračnog života. Lenar objašnjava simboliku na slici:

Gnječenje zmije pokazuje da je Marija Bezgrešno začeće, budući da je ona, posebnom milošću oslobođena svake mrlje istočnog grijeha, zmijin vječni protivnik. Golubica je referenca na Mariju kao Zaručnicu Duha Svetoga. Anđeli pomažu Blaženoj Majci; jedan joj poklanja čvorove naših života, dok nam drugi anđeo daruje vrpcu oslobođenu čvorova. Ispod Marije, zabrinuti plemeniti Wolfgang, u pratnji arkanđela Rafaela, ide prema samostanu.

Dok pobožnost “Mariji koja razvezuje čvorove” potječe još od sv. Ireneja u 2. stoljeću, prema Lenaru, postala je popularna tek nedavno, dijelom zahvaljujući naporima pape Franje. Oni koji dolaze k Mariji pomoći razvezati svoje čvorove, dolaze ne samo zbog bračnih problema, već i po pomoć u svim naizgled nerješivim problemima tražeći njezin zagovor.