"Ostavljam vam u nasljedstvo ovaj poziv, moj poziv u krilu Crkve: pohvala slave Presvetoga Trojstva", riječi su sv. Elizabete od Presvetog Trojstva, francuske bosonoge karmelićanke i mističarke, koja je cijeli svoj život živjela nježnu prisnost s Bogom i tako pridobila mnoge duše za Njega.
Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva bila je svjedokinja nazočnosti Boga i njegove Trojstvene Ljubavi. Ova mlada karmelićanka je našla “Nebo na zemlji” i svojim iskustvom “moderne svetosti” – nježne prisnosti s Bogom i prije ulaska u samostan, postala jednako poticajan uzor za Kristove vjernike laike u svijetu, kao i za redovničke osobe. Svjedočila je Trojstvenu Ljubav cijelim svojim životom, osobito u bolesti koja ju je preobrazila u Isusa Raspetoga.
Slava Presvetog Trojstva – to je posljednja oporuka ove svete karmelićanke svim dušama koje budu htjele poći za njom stazama nutarnjeg života. “Pohvala slave Presvetog Trojstva”, koja je bila “njen poziv već u progonstvu” i ostaje “njezina služba u vječnosti” pred Božjim Licem, približuje se najuzvišenijoj Božjoj namisli o svakom stvorenju. Sve je u Božjem djelu usmjereno na ovu slavu.
Unutarnja prisnost s Bogom poput divnoga sunca osvjetljuje život!
Blaženom ju je proglasio 25. studenoga 1984. papa Ivan Pavao II. Predstavio ju je tada kao “novo svjetlo koje nam svijetli, novu pouzdanu i sigurnu vodilju”. Rekao je tom prilikom: “Evo mlade kršćanke iznimno revna srca, koja može progovoriti mladima, kao i svim tragateljima za apsolutnim… Otkrit ću vam i njenu tajnu. To je ona unutarnja prisnost s Bogom, koja poput divnoga sunca osvjetljuje i moj život”. Svetom ju je 16. listopada 2016. proglasio papa Franjo. Svetu Elizabetu zazivaju kod smrti roditelja i tjelesnih boli, a zaštitnica je bolesnika.
Više o njezinom životu pročitajte na mrežnoj stranici Reda bosonogih karmelićanki.
Molitva Presvetom Trojstvu
O moj Bože, Trojstvo, kome se klanjam, pomozi mi, da posve zaboravim sebe, kako bih se nepomično i mirno nastanila u Tebi, kao da mi duša već boravi u vječnosti. Neka ništa ne uzmogne pomutiti moj mir, niti me izvući iz Tebe, o moj Nepromjenljivi, nego neka me svaki čas sve to više unese u dubinu Tvog Otajstva.
Umiri moju dušu. Učini je svojim nebom, dragim svojim boravištem i mjestom svog počinka. Ne dopusti da Te ondje ikada ostavim sama, nego daj, da sva budem tamo, sva budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, sva predana Tvome stvaralačkom Djelovanju.
O vječna Riječi, želim živjeti samo za to da tebe slušam!
O ljubljeni moj Kriste, iz ljubavi razapeti, htjela bih biti zaručnica Tvog Srca. Htjela bih te obasuti slavom, htjela bih te ljubiti… ljubiti toliko, da iz ljubavi umrem. No ja osjećam svoju nemoć i stoga Te molim da me preobučeš u samoga Sebe, da uskladiš moju dušu sa svim pokretima svoje duše, da me preplaviš, da me zaposjedneš, da staviš Sebe na moje mjesto, tako da moj život bude samo ižarivanje Tvog života. Dođi u mene kao Klanjalac, kao Otkupitelj i kao Spasitelj.
O vječna Riječi, Riječi moga Boga, želim živjeti samo za to da tebe slušam. Želim postati sva poučljiva kako bih sve od Tebe naučila. Želim zatim kroz sve noći, sve praznine, sve nemoći neprestano upirati svoj pogled u Tebe i prebivati u Tvom velikom svjetlu. O ljubljena moja Zvijezdo, očaraj me tako, da više ne mognem izaći iz Tvog sjaja.
O moja Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo!
O uništavajući ognju, Duše ljubavi, spusti se na mene da se u mojoj duši izvrši kao neko utjelovljenje Riječi a ja da joj budem dodijeljeno čovještvo, u kojem ona obnavlja cijelo svoje Otajstvo. A Ti, Oče, prikloni se svom ubogom stvoru. Pokrij ga svojom sjenom i gledaj u njemu samo Ljubljenoga, koji Ti je posve omilio.
O moja Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, Vama se predajem kao plijen. Zakopajte se u meni, da se ja zakopam u Vama, dok ne pođem promatrati u Vašem svjetlu bezdan vaše uzvišenosti.
sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva
Izvor: Karmel BSI