Kroz neuke ljude bilo je jasno da je križ uvjerljiv, dapače, uvjerio je cijeli svijet. Njihov govor nije bio o nevažnim stvarima, već o Bogu i pravoj vjeri, o evanđeoskom načinu života i budućem sudu, ali je ipak obične, neobrazovane ljude pretvorio u filozofe. Kako je Božja ludost mudrija od ljudi, a njegova slabost jača od ljudi!

Na koji način je jača? Probila se kroz svijet i nadvladala sve; bezbrojni su ljudi nastojali iskorijeniti samo ime Raspetog, ali to je ime cvjetalo i postajalo sve moćnije. Njegovi su neprijatelji izgubili i poginuli; živi koji su vodili rat protiv mrtvog čovjeka pokazali su se bespomoćnima. Stoga, kad mi Grk kaže da sam mrtav, on samo pokazuje da je doista glup, jer ja, koga on smatra budalom, ispadam mudriji od onih koji se smatraju mudrima. Isto tako, nazivajući me slabim, on pokazuje da je još slabiji. Za dobra djela koja su carinici i ribari mogli izvršiti Božjom milošću, filozofi, vladari, bezbrojna mnoštva ne mogu ni zamisliti.

Kako bi dvanaestorica neobrazovanih ljudi, koji su živjeli na jezerima, rijekama i pustarama, mogli dobiti ideju za tako golem pothvat? Kako bi ljudi koji možda nikad nisu bili u gradu ili na javnom trgu mogli pomisliti da krenu u bitku s cijelim svijetom?

Pavao je to imao na umu kad je rekao: Slabost je Božja jača od ljudi. Na isti način doznajemo da je propovijedanje ovih ljudi doista bilo od Boga. Jer kako bi inače dvanaestorica neobrazovanih ljudi, koji su živjeli na jezerima, rijekama i pustarama, mogli dobiti ideju za tako golem pothvat? Kako bi ljudi koji možda nikad nisu bili u gradu ili na javnom trgu mogli pomisliti da krenu u bitku s cijelim svijetom? Evanđelist jasno pokazuje da su bili bojažljivi, plašljivi ljudi; nije odbacio tu činjenicu niti pokušao sakriti njihove slabosti. Doista, on ih je pretvorio u dokaz istine. Što je rekao o njima? Kada je Krist bio uhićen, drugi su pobjegli, unatoč svim čudima koja su vidjeli, dok ga se onaj koji je bio vođa ostalih odrekao!

Kako onda objasniti činjenicu da su ti ljudi, koji za Kristova života nisu izdržali napade Židova, krenuli u bitku s cijelim svijetom nakon što je Krist bio mrtav – ako, kao što tvrdite, Krist nije uskrsnuo i razgovarati s njima i probuditi njihovu hrabrost? Jesu li si možda rekli: “Što je ovo? Nije se mogao spasiti, ali će zaštititi nas? Nije si pomogao dok je bio živ, a sada kada je mrtav hoće li nam pružiti ruku pomoći? Za života nijednu naciju nije doveo pod svoju zastavu, ali izgovarajući njegovo ime pridobit ćemo cijeli svijet?” Ne bi li bilo posve iracionalno čak i pomisliti takve misli, a još manje djelovati u skladu s njima?

Sveti Stjepan prvomučenik / Foto: santiebeati

Očito je, dakle, da ga nisu tada vidjeli Uskrslog i imali dokaz Njegove moći, ne bi toliko riskirali.

Iz homilije o Prvoj poslanici Korinćanima svetog Ivana Zlatoustog, biskupa